Skupina stanovnika Lavova prikuplja sredstva i traži automobile za potrebe vojske više od mjesec dana. Od početka ožujka volonteri su kupili i donirali 90 automobila vojsci i imaju zahtjeve za još 67. Međutim, s vremenom postaje sve teže prikupiti novac, kao i tražiti jeftinije automobile.
Jedan od organizatora ove inicijativne skupine, Svyatoslav Litynsky, rekao nam je kakve automobile vojska treba, koliko koštaju i tko i kako se prenose u Ukrajinu.
***
Zašto si počeo kupovati aute za frontu?
Prijatelj se mobilizirao s nama, a moj prijatelj Alexander Muzychuk i ja kupili smo dva automobila za njihovu jedinicu. Tada su nam se počeli javljati drugi ljudi s takvom potrebom, a drugi moj prijatelj, Rostyslav Koval, kaže: “Svjatoslave, uspijevaš, najavljuješ zbirku i kupuješ, pomažeš ljudima.” Tako je sve počelo.
Kad sam prikupio 300 ili 400 tisuća, zatvorio sam naknadu, jer se taj novac morao pravilno koristiti. Onda smo počeli rješavati hrpu problema. Prvo što me jako iznenađuje je da država nije otvorila granicu za uvoz automobila od početka rata: potrebna vam je hrpa dokumenata, odobrite pisma vojne uprave. Drugi problem je što je teško dobiti novac u inozemstvu, jer postoje ograničenja swift plaćanja Narodne banke. Ali na kraju, bilo je ljudi i u Poljskoj i Njemačkoj koji su mogli pomoći, pa smo uspostavili mrežu. Tada smo se udružili s još dvije skupine, a ukupno smo od 2. ožujka već uvezli 90 automobila.
Kamionet i autobus, koje su volonteri predali vojsci 7. travnja (fotografija Svjatoslava Litynskog)
Tko je dio vaše inicijativne skupine? Koliko ljudi ima?
Uglavnom su to stanovnici Lavova – netko je u Poljskoj, netko je u Lavovu. U procese je aktivno uključeno do 20 osoba. Ne kupujemo ništa više od automobila, ali kada ih prevozimo iz inozemstva, obavještavamo sve da možemo nešto uzeti. Uglavnom se od nas traži da prevezemo neku humanitarnu pomoć u stožer.
Kako ste riješili problem s prijenosom novca u inozemstvo?
Prebacili smo kartice u Poljsku i tamo ljudi iz njih podižu novac, ali postoji i ograničenje – 1400 zlota dnevno. OTP banka mi je već blokirala kartice, PrivatBank mi i dalje dopušta podizanje. Zatim, za gotovinu, kupuju isključivo automobile, jer kupuju rabljene automobile uglavnom od pojedinaca.
A ako PrivatBank blokira i vaše kartice, što ćete učiniti?
Ne znam još, ali predali smo ne samo moje kartice, već i još dva prijatelja.
Nosač automobila koji je stigao iz Njemačke (fotografija Svjatoslava Litinskog)
Kakva je kolekcija novca? Tko su ti dobročinitelji?
Otprilike 80% su naknade putem Facebooka. Važno mi je objaviti detaljna izvješća o donacijama i troškovima i mislim da ljudi vide da su informacije potpuno otvorene, pa u njih gradi povjerenje. Preostalih 20% su veliki donatori, na primjer, tvrtka “Zahidny Bug”, koja je već dala oko 700 tisuća UAH. Nekoliko privatnih dobročinitelja dalo je po 5 tisuća Dolara. Postoje transferi iz inozemstva, ali sada je to manje od 1%.
Koji potencijal još ima dobročinitelja? Ima li još nešto za žrtvovati?
Naravno, aktivnost se znatno smanjila. U početku su ljudi imali više mogućnosti, pa su dali puno, a sada imaju više troškova.
Važno je napomenuti da se volonteri uvijek pojavljuju tamo gdje nema normalnog vodstva. Nažalost, naše društvo je godinama ulagalo u ceste, a ne u vojsku, iako je za to bilo mnogo poziva. I sam sam u prosincu napisao peticiju da dopustim slanje covida tisuću vojsci, ali do početka rata to nisu učinili. Nažalost, sada uključujemo ove pogrešne procjene, i to je tužno.
Za koga kupuješ aute? Pristupa li vam se s tom potrebom ili tražite nekoga tko će vam pomoći?
Prebacili smo prvih 15 auta u 80-tu odvojenu brigadu za zračne napade. Tada smo uspostavili manje-više proces, a druge vojne jedinice počele su nam se obraćati za pomoć iz cijele Ukrajine. Sada imamo još 67 aktivnih zahtjeva koje pokušavamo odrediti kao prioritete. Ako imamo novca, onda ćemo pokušati. besplatno prebacite automobil. Ali često nema dovoljno novca, a onda se prednost daje onim dijelovima koji mogu barem djelomično platiti automobil. Zatim zatvaramo preostali iznos zbirke – a onda smo već uspostavili proces: postoje vozači koji mogu otići u inozemstvo i kupiti automobile, a već znamo kako pravilno sastaviti pisma od vojske. Prevozimo automobile uglavnom u Lavovu.
Vojska s automobilom primljenim od volontera (fotografija Svjatoslava Litinskog)
67 automobila – koliko je u novcu?
Da biste pokrili ove potrebe, trebate 8 milijuna UAH- a.
Kakve automobile kupujete? Koliko koštaju?
Uglavnom, vojska traži dizelske automobile – to je običan džip s pogonom na sve kotače, a češće – kamionet, jer u njemu možete prevesti nešto drugo ili, primjerice, staviti mitraljez u tijelo. Cijena džipa je 4-5 tisuća dolara, pickup – od 5 do 7 tisuća Dolara.
Gdje i tko traži te automobile?
U Poljskoj postoje poznanici koji traže oglase, voze i pregledavaju automobile, kupuju ako su u dobrom stanju. U Njemačkoj smo pronašli prijatelje iz Litve koji su već donijeli 4 automobila. Ako nema poznanika, onda upoznajemo ljude koji su spremni to učiniti na volonterskoj osnovi.
Koliko taj proces traje – od kupnje do predaje vojsci?
Oko tjedan dana ili više. Prvo morate podići novac, zatim pregledati automobil i kupiti ga, dobiti pismo od vojske, prevesti ga preko granice, popraviti ga, a zatim ga prenijeti. Za dan ili dva, dobijemo točku da je vojska dobila auto.
Automobili iz Poljske (fotografija Svyatoslava Litynskyja)
Što je potrebno sprijeda u automobilima?
Pročitao sam članak o UP-u u kojem je pisalo da je pola milijuna automobila uništeno u Ukrajini tijekom rata. Ovo je nevjerojatna brojka. A vojska, tko god se prijavio, svi stalno govore da im trebaju auti koji bi vozili. Stoga, koliko sam shvatio, postoji potreba za desecima tisuća automobila.
Volonteri koji kupuju kacige, pancirne prsluke i druge vojne predmete kažu kako ih je već teško pronaći u Europi. Kakva je situacija s automobilima?
U Poljskoj je, zapravo, sve kupljeno iz jeftinijeg segmenta. Ako su prvi automobili u dobrom stanju, kupili smo za 16 tisuća zlota, sada ih je 22 tisuće, odnosno postoje automobili različite kategorije. Pokušavamo potražiti u drugim zemljama, na primjer, u Francuskoj ili Litvi, iz Velike Britanije jedan je prijevoznik automobila već na putu.
Imate li vremena raditi nešto drugo osim volontiranja? Imate li recepte kako se omesti kada očaj proguta?
Još uvijek predajem na LNU-u. I. Franko, i vjerujem da je to vrlo važno, jer stvara stabilnost i samopouzdanje za studente. Kolege su osigurane za drugi posao, tako da ja to gotovo ne radim.
Kad postoje trenuci očaja, prestanem čitati vijesti i umjesto toga radim što mogu. I onda je puno lakše sve uočiti, jer vidite rezultat – dogovorili ste se o drugom automobilu, kupili ga, predali. Negdje sam čitao o kritičnim situacijama, o koncentracijskom logoru, da su oni koji su mislili da će završiti za tjedan dana prvi umrli tamo; drugi su bili oni koji su mislili da to nikada neće završiti; I za najdugovječnije one koji su jednostavno učinili ono što su imali. I zato radimo što možemo.
***
Zahtjevi za pomoć:
PayPal: [email protected]
PrivatBank kartica: 4731 1856 0729 5240 (Litynskyi S.V.) ili 4149 4991 3935 2742 (Boriychuk O.I.)
Za transfere iz inozemstva na poljski račun:
SWIFT/BIC: WBKPPLPP
Bogdan Skaskiv
@katyaakva telegrami
PL 31 1090 2590 0000 0001 4986 3372 (eur)
PL 51 1090 2590 0000 0001 4986 3400 (usd)
PL 42 1090 2590 0000 0001 4985 2019 (pln)
