Harkiv ofenzyva je, naravno, jedinstven fenomen u vojno-strateškom smislu. Bez sumnje, bit će uključen u udžbenike o obuci budućih zapovjednika. Naša publikacija već je analizirala vojne aspekte ofenzivne operacije u prethodnom članku (“Jedinstvenost djelovanja obrambenih snaga. Tajne uspjeha Harkiva ofenzyva”). Međutim, njegov politički značaj jednako je važan.
Prije svega, uspjeh u regiji Harkiv važan je za Ukrajince. I za one koji su duboko vjerovali u pobjedu, i za one koji su sumnjali. “Rusija je prevelika, prikupila je previše oružja, obučila moćnu vojsku, ima neograničene resurse, pa je teško zamisliti kako će je biti moguće prevladati”, zaključio je potonji.
Gotovo smo u stvarnom vremenu gledali kako su ruske okupacijske snage uništile sve što im se našlo na putu metodom “vatrenog okna”. Artiljerija, oklopna vozila, zrakoplovstvo nisu ostavili kamen neprevrnut iz naših gradova i sela. Naši vojnici nisu imali izbora nego da se povuku na još uvijek preživjele teritorije. Nehotice je postojao strah: ovom metodom osvajači su mogli doći barem do Dnjepra, barem dalje.
Tako smo još uvijek bili inspirirani uspješnim operacijama Oružanih snaga Ukrajine, kao što su likvidacija vodećeg broda crnomorske flote, krstarice “Moskva”, drugih ratnih brodova i brodova, uništavanje skladišta gorivom i streljivom, rušenje ruskih zrakoplova od strane naših kolektivnih “duhova”. Međutim, sve to nije bilo dovoljno za samopouzdanje.
Također smo se bojali da će de-okupacija teritorija, kada je konačno došlo do toga, zahtijevati ogromne žrtve. On, kao rusko zapovjedništvo, baca “topovsku hranu” na smrt, ne uzima u obzir broj gubitaka kako bi izvršio zadatak. Što nas čeka ovako kad dođe vrijeme za naš napad? Hoćemo li morati položiti tisuće života naših ljudi za oslobođenje Ukrajine? Pretpostavljam da su mnogi listali ova pitanja u svojim glavama koja su izazivala tmurne misli.
Međutim, Harkiv ofenzyva dokazao je nama i svijetu da je moguće boriti se drugačije, ne na isti način kao Rusi. Bez postavljanja bojnog polja s tijelima.
Razumijevanje toga dalo je novi još snažniji naboj entuzijazma ukrajinskom društvu. Razina optimizma proteklih dana popela se na maksimalnu točku.
Ništa manje uspješna ukrajinska vojska utjecala je na ljude koji nisu imali sreće ući u okupaciju. Šest mjeseci u takvim uvjetima neće svi psihološki izdržati. Vjerojatno su mnogi od njih već imali misli da je, možda doista, “Rusija ovdje zauvijek”, možda je vrijedno prihvatiti i surađivati. Sada, oni koji su dopustili sumnju su vođeni tako kapitularnim mislima kao što su bijesni psi.
U međuvremenu, u ruskom društvu odvijaju se dijametralno suprotni procesi. Pesimizam i nesigurnost tamo rastu. Panika koja je izbila u redovima ruskih okupacijskih snaga prošla je kroz područje Rusije u valovima. Antirat, praćen protuvladinim raspoloženjem, raste. Općinski zastupnici u Moskvi i Sankt Peterburgu daju izjave o opozivu Putina. I sam kremaljski kuhar izgleda mračnije. Ruke, noge i glas mu drhte. Njegovo lice izaziva sve manje straha i poštovanja, više gađenja i prezira. Među Rusima rastu sumnje: možda car nije stvaran?
Teško je reći možemo li očekivati bilo kakvu revoluciju u Rusiji ili barem puč u palači. Samo je sigurno da autoritet i popularnost središnje ruske vlade stalno padaju. A ako se moskovski vladari odluče mobilizirati, onda će pobuna biti blizu. Zato Putin tvrdoglavo ne želi ni govoriti o tome, kao ni rat nazivati ratom. On i njegova pratnja, shvaćajući loš razvoj događaja, skloniji su pregovorima s Ukrajinom. Ali sada Ukrajina može postaviti uvjete. A glavni je potpuna de-okupacija.
Uspjesi vojnika Oružanih snaga Ukrajine u regiji Harkiv imali su iznimno pozitivan utjecaj na društva i vlade zapadnih zemalja. To je pozitivno za Ukrajinu. Uzmimo, na primjer, Njemačku. Do sada smo se žalili na nju, na njezinu nespretnost po pitanju vojne pomoći. Čak su optužili Nijemce da gotovo namjerno odgađaju nabavu teškog oružja. Ponekad su te optužbe bile opravdane, ponekad pretjerane. Zato što nam je Njemačka dala oružje, posebno one poznate. Panzerhaubitze 2000. Ali moglo bi dati više, mnogo više. I nadam se da će sada dati. Još više – sigurni smo.
Odakle dolazi to samopouzdanje? Temelji se na nedavnim govorima vodećih njemačkih političara, vladinih dužnosnika i stručnjaka, koji u zboru hvale uspjeh Oružanih snaga Ukrajine i čak se nastoje barem malo pridružiti pobjedi.
“Svi smo sada svjedoci onoga što se događa kada se vojska bori tako hrabro i istodobno ima potporu. Ukrajina danas postoji samo zato što se može braniti zahvaljujući svojoj vojsci”, rekla je njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht..
Glavni njemački vojni strateg, general Eberhard Zorn, govorio je o Harkivu Ofenzyvi: “Oni (ukrajinski vojnici – ed.) briljantno su dokazali da su sposobni djelovati aktivno, uz sudjelovanje svih dostupnih snaga i sredstava. Uključujući ometajuće manevre i nagli pomak fokusa, kada su Ukrajinci odvratili pažnju prema jugu i na kraju se usredotočili na sjever. To je rezultat činjenice da se obuka ukrajinskih vojnika odvijala onako kako je trebala.”
Koliko su sada smiješna pisma njemačkih “intelektualaca”, koji su pozvali njemačku vladu da ne daje oružje Ukrajini, jer će to navodno samo odgoditi rat, a navodno neće biti moguće pobijediti Rusiju. Život je dokazao da je sve upravo suprotno, da će biti moguće pobijediti, a zapadno oružje samo će ubrzati kraj rata.
Harkiv Ofenzyva izazvao je paradu izjava u njemačkoj političkoj zajednici o potrebi brzog jačanja vojne pomoći Ukrajini. Tenkovi, borbena vozila pješaštva, oklopni transporteri više nisu tabu. Dajte sve Ukrajini da učvrsti svoj uspjeh i tako da Nijemci mogu reći: “I mi smo uključeni u to.” Izjave svih parlamentarnih stranaka – vladinih i oporbenih, osim, naravno, dviju koje su hranili Kremlj – Alternative za Njemačku i stranke Ljevica.
Na primjer, predsjednica odbora Bundestaga za obranu Marie-Agnes Strack-Zimmermann (Marie-Agnes Strack-Zimmermann), koja u posljednje vrijeme predstavlja Slobodnu demokratsku stranku, dio vladajuće koalicije Napomenut: “Njemačka mora odmah doprinijeti uspjehu Ukrajine i opskrbljivati oklopna vozila, borbena vozila pješaštva Marder i tenkovi Leopard 2. Njemačka mora preuzeti vodeću ulogu u Europi u borbi za demokraciju. I, naravno, sada nije vrijeme za neodlučnost i oklijevanje.”
Predsjednik Odbora Bundestaga za međunarodne poslove Michael Roth također je pozvao na potporu Ukrajini u opskrbi novim oružjem. “U ovoj novoj fazi rata, Ukrajini je potrebno oružje koje će joj omogućiti da oslobodi teritorije koje je Rusija okupirala i drži ih pod kontrolom. Zapadne zemlje, posebno Sjedinjene Države, Njemačka, Francuska i Poljska, moraju brzo koordinirati svoje napore i prilagoditi svoje zalihe novonastaloj situaciji. Ukrajina može dobiti ovaj rat kao slobodna demokratska zemlja, zadržavajući pritom svoju teritorijalnu cjelovitost. To ne bi bilo moguće bez opskrbe modernim zapadnim oružjem, posebice iz Njemačke.” Reče on.
Izjave o namjeri povećanja vojne pomoći Ukrajini u pozadini uspjeha ofenzivne operacije u regiji Harkiv čuju se iz drugih zapadnih prijestolnica. Oružane snage Ukrajine pokazale su da su sposobne pobijediti hvaljenu rusku vojsku, sposobne su provesti učinkovite napadačke akcije, osloboditi okupirana područja i na kraju moći pobijediti. Kritičari ukrajinske opskrbe oružjem izgubili su posljednje argumente.
Vrlo uspješno, ova operacija Oružanih snaga Ukrajine poklopila se sa sljedećom, već petom međunarodnom konferencijom u formatu “Ramstein”, gdje se rješavaju pitanja vojne pomoći Ukrajini. Ministar obrane Ukrajine Oleksij Reznikov, koji je sudjelovao na sastanku, vratio se iz njega pun optimizma. Uostalom, dogovoreno je da se pomoć Ukrajini od točke do točke pretvara u trajnu i dugoročnu. A oružje za Ukrajinu neće doći iz vojnih skladišta, već će se proizvoditi u tvornicama obrambene industrije zapadnih zemalja. Sustav obuke ukrajinskih vojnika u središtima za obuku zemalja članica NATO-a također će biti proširen. Istodobno, ukrajinske partnerske zemlje krenule su u pružanje Ukrajini ešalonizirane protuzračne obrane. Štoviše, već će se temeljiti ne na starim sovjetskim sustavima protuzračne obrane, već na najnovijim sustavima, kao što su NASAM-OVI i Iris-T.
A uvjeravanja zapadnih vođa da će podržati Ukrajinu do pobjede više se ne čine licemjerjem. Uostalom, obrisi pobjede pojavljuju se jasnije.
