Rat nikada nije bio razlog ukrajinskim političarima da promijene svoj stav prema državi i promijene naglaske u radu s biračima. Rat je bio samo još jedna tema za manipulaciju na putu do moći i uništenje protivnika.
Još jedna, ali već velika, ruska invazija na Ukrajinu neko je vrijeme ušutkala ukrajinske političare i čak nestala s informacijskog polja. Rusija je 24. veljače provela lekciju koju je društvo naučilo i počelo se brzo mijenjati. Međutim, većina političara i stranaka još je jednom pokazala da su razvedeni od stvarnog stanja stvari u zemlji. Nakon što su prvi mjesec zasjedali, nastavili su svoj uobičajeni posao diskreditiranja zemlje, vojske i društva, pokazujući još veću degradaciju politike i torpediranje reformi.
Prve odluke parlamenta nakon sljedeće invazije na Rusiju bile su jasne, dobro promišljene i kvalitativno ispisane. Jasno su se unaprijed pripremili. Međutim, sa svakim sljedećim sastankom za zastupnike se postavlja sve više pitanja. Nismo vidjeli njihov rad više od 100 dana. Nema rasprave o predloženim zakonima. Jasno je da u zemlji postoji rat, ali aktivna neprijateljstva se ne provode u cijeloj zemlji i već je moguće vratiti se poznatijem radu.
S druge strane, ništa ne sprječava stranke i političare da rade u Lavovu, Ivano-Frankivsku, Lušku ili Uzhhorodu na zakonima, održavaju rasprave i rasprave i pripremaju kvalitetna rješenja. Ali…
SRW restorani i hoteli
Kira Rudyk, vjerojatno, postala je simbol gluposti ukrajinske politike i nekih zastupnika. Njezine fotografije s mitraljezom i često besmisleni, a ponekad i obmanjujući komentari za strane medije pokazuju pravu bit ukrajinske politike – maksimalan PR na tuđem poslu. Druga skupina zastupnika pokazala je da PR o krvi i ljudskoj tuzi može prepisati definiciju “cinizma” (ovdje simbol može biti zamjenik Yurchenko). Status heroja rata za obranu vrlo, vrlo dubokog stražnjeg dijela može se dodijeliti kijevskom mitballu Tiščenku. On može voditi društvo zastupnika i političara koji herojski brane Ukrajinu od trećeg mjeseca sljedeće ruske invazije, odlaze na fotografiranje, smišljaju glasna pisma poziva i primaju nagrade “za pomoć” nije jasno od koga i za što.
Diskreditiranje vojske
Butusove i Sokolovine izjave da navodno zapovjedništvo obrambenih snaga u Severodonetsku provodi zamjenik Bezuhla demonstracija je istinskih vrijednosti i odnosa prema vojsci iz navodno domoljubne stranke. Bezuhla se može tretirati drugačije, vrlo je specifična, pa čak i njezini kolege ponekad ne razumiju što i zašto radi. Čisto s pravnog stajališta, ona, kao zamjenica predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajnu službu, ima pravo vršiti kontrolu nad aktivnostima vojske. Po svemu sudeći, ona čak ima pristup državnim tajnama, tako da može slušati sastanke i znati o timovima koji se daju vojsci.
Ali vjerovati da je ona “povjerenica” koja je poslana da promatra akcije vojske, ili da je ona ta koja vodi operaciju, diskreditira vojsku. Želja da se pokaže da ni vrhovni zapovjednik Valery Zaluzhny, ni zapovjednik operacije Združenih snaga, ni zapovjednik na licu mjesta nisu bezvrijedni i podložni su samo političarima i političkim ciljevima. Ali to je ono što nas razlikuje od Rusa.
Ruska vojska djeluje na postizanje političkih ciljeva, a politička motivacija određuje koje zadaće postavljaju zapovjednici. Ukrajinska vojska vodi se vojnom svrsishodnošću, politika je odsutna u postupcima zapovjednika.
Na primjer, ruske trupe napadaju Severodonetsk. S vojne točke gledišta, ovo je idiotizam. Prvo je morao biti okružen, blokiran, sagraditi dva prstena opkoljavanja i tek onda uletjeti. Međutim, za rusko vodstvo takvo bi kašnjenje bilo teško objasniti Rusima i “prodati” na informacijskom polju. No, napad na grad i njegovo naknadno hvatanje vrlo je dobro “prodano”. To su iskoristile ukrajinske obrambene snage. Što se tiče postupaka naših zapovjednika, ne postoji niti jedan grad ili selo koje se održava ili odbija zbog političke svrsishodnosti i s mišlju: što će danas reći u vijestima?
Želja da se politika gurne u neprijateljstva ponižava obrambene snage, pomaže Rusima u informacijskoj borbi i diskreditira zapovjednike kao nesposobne da sami donose odluke. Također može ukazivati na to da se upravo to dogodilo u prethodnim fazama rata, kada su postojali drugi vođe i vojska je ispunjavala političke hirove, a nije se vodila vojnom svrsishodnošću.
Uništavanje reformi
Administrativna reforma, stvaranje tržišta zemljišta postali su pokretačke snage zemlje. Prvi je ojačao zajednice. Dao im je novac, mogućnosti, odgovornost. Rezultate smo već mogli procijeniti ne samo ekonomskim uspjesima, već i vojskom. Velike i male zajednice protivile su se Rusima, pokazale moć lokalne samouprave, tijelanekoliko vođa zajednice stalo je na stranu okupatora, ali ne i same zajednice (za razliku od 2014.), oni se opiru, čak i nakon što su pali pod okupaciju. Zajednice su također zaštitile stotine tisuća raseljenih osoba, pružajući sve što im je potrebno i nastavljaju to činiti. Nitko nije čekao odluku Verkhovne Rada ili Kabineta ministara, već je počeo raditi, jer su mogli i znali što je potrebno.
Otvaranje tržišta zemljišta omogućilo je ne samo ljudima, već i zajednicama da zarade novac. Ova stavka dohotka, kada je BDP pao za 35%, postala je značajna za lokalne proračune i ljude. Nitko nije prodao zemlju Kinezima niti ga izvozio u inozemstvo. A poljoprivreda je postala jedan od stupova gospodarstva i privlačenje valute ukrajinskoj domaćici.
Međutim, upravo su te dvije reforme sada u opasnosti od uništenja. Ustavni sud je razmatranje pritužbi narodnih zastupnika prebacio u pisanom obliku (zapravo zatvoreni režim), i nitko neće moći doći i dokazati da su reforme važne i nužne. S obzirom na protudržavne odluke HGK prethodnih godina, možemo očekivati neugodna iznenađenja.
Međutim, za to su prije svega krive stranke i zastupnici koji svoje populističke i političke interese stavljaju iznad državnih. Čak iu vrijeme kada su obje reforme pokazale svoju učinkovitost i nužnost prema državi, one ne odustaju od svojih koraka i ne povlače svoje podneske, ni OPFL (što ne čudi), ni “Batkivshchyna”, ni “Za budućnost”. Prema Zakonu Ukrajine “O Ustavnom sudu Ukrajine”, “žalba Sudu, bez obzira na njegov oblik, može se povući na pisani zahtjev predmeta žalbe podnesene Sudu u bilo kojem trenutku nakon pokretanja ustavnog postupka, ali prije nego što Sud prijeđe na zatvoreni dio plenarne sjednice radi donošenja odluke ili mišljenja”. Ali to nitko nije učinio, naprotiv – počeli su govoriti da se konačno “tako važno pitanje pomaknulo s tla”.
Nedostatak vizije razvoja zemlje
Koliko ste odluka, koncepata ili rasprava o oporavku i razvoju zemlje vidjeli? Izrazi “ne znamo sve”, “moramo čekati pobjedu” nisu ništa drugo nego izgovori. Zašto stručna zajednica, aktivisti, posao već raspravljaju, rade na dokumentima, ali političari i stranke ne?
Stranke i političari uglavnom kažu da “Diia nije zaštićeni resurs”, da se “vojska jednom bolje reformirala”, da “moramo razmišljati o obnovi” ili općenito šute. A žaliti se da nema pristupa nacionalnim kanalima samo je izgovor. Jer svoje poruke možete sigurno promovirati za milijune ljudi putem društvenih mreža.
Odgovor je vrlo jednostavan – političari i dalje drže Ukrajince za budale. Vjeruje se da će se nakon pobjede sve vratiti u stanje stvari 23. veljače. Ali neće. Makar samo zato što će se geografski Ukrajina oporaviti u svojim granicama od 1991.
****
Važno je napomenuti da postoje zamjenici koji razumiju svoju ulogu i obavljaju funkcije koje su im dodijeljene. Postoje političari koji rade na planovima za obnovu i razvitak zemlje bez PR-a i foto izvješća. Imamo mnogo onih koji adekvatno percipiraju situaciju i čine sve što je u njihovoj moći da pobijede. Međutim, to nije samo dio naših zamjenika i političara, koji trenutno nisu dovoljni za promjenu političkog sustava i pristupa.
Postoje deseci izabranih dužnosnika koji kvalitativno obavljaju ne samo dužnosti koje su im dodijeljene, već i volontiraju, pomažu raseljenima, vojsci, daju svu svoju ušteđevinu kako bi pomogli ljudima. Nisu pobjegli iz Kijeva ili drugih gradova, stalno su se savjetovali sa stručnjacima o donesenim odlukama i nikada ih nisu tražili da ih promoviraju. Neka od tih imena nisu poznata ne samo običnim ljudima, čak se ni svi politički promatrači neće sjetiti postoji li doista takav zamjenik.
