Početkom listopada ruske okupacijske vlasti odgodile su praznike u školama u regiji Kherson i počele voditi ukrajinsku djecu na navodno okupirani Krim. To je. izvađeno je oko 1200 školaraca. Novinar Kostiantyn Ryzhenko Napisao u svom Telegram kanalu da su roditelji već obaviješteni da će se njihova djeca “zadržati”. Informacije o uklanjanju djece od strane Rusa dolaze iz okupiranog Energodara u Zaporožju. Prema samim krimskim dužnosnicima, očekuju da će primiti 5 tisuća ukrajinske djece.
Osim toga, tijekom listopada Rusi su ponovno prevezli siročad s okupiranih područja regija Donjecka i Luganska u Rusiju, gdje su trebali”Distribuirati» između četiri regije. A ova vijest je za samo tri tjedna u listopadu. A tu su i Mariupol, Bucha, Irpin, Izyum, Kupyansk i drugi ukrajinski gradovi i sela iz kojih su Rusi masovno izvozili našu djecu …
saznali smo razmjere otmice ukrajinske djece, zašto Rusija to radi i do kojih posljedica može dovesti u budućnosti.
Rusija je ukrala djecu u svakom području pod okupacijom
Prema Riječima Darije Gerasymchuk, savjetnice-povjerenice predsjednika Ukrajine za dječja prava, Rusija je otela i nastavlja otimati djecu sa svih područja koja su njome privremeno okupirana – informacije o djeci deportiranoj (izvezenoj u Rusiju ili Bjelorusiju) i prisilno raseljenoj (odvedenoj na područje “L/DPR” ili Krima) dostupne su iz svake regije koja je bila pod okupacijom: iz Kijeva, Sumyja, Černihiva, Harkiva, Donjecka itd. Najteža stvar je s informacijama iz regija koje su još uvijek pod okupacijom, ukrajinska strana nema priliku ni prikupljati ni provjeravati podatke.
“Uklanjanje djece iz regije Kherson ruska je manipulacija Ukrajincima, koje drži kao taoce na okupiranim područjima. Ne mogu reći točne brojeve, jer tamo ne možemo prikupljati informacije. Dokumentiramo brojke koje se ne mogu provjeriti, ali ne možemo komentirati”, kaže Daria Gerasymchuk.
Koliko je djece ukrala Rusija
Prije dva mjeseca u Ukrajini, u suradnji s raznim vladinim agencijama, stvoren je jedinstveni državni informacijski portal “Djeca rata».
“Jedna od zadaća portala jest informiranje Ukrajinaca, međunarodne zajednice, novinara o zločinima Rusije. Govorimo o broju ubijene, ranjene, nestale, nestale djece u Ukrajini ili deportirane. Podaci se, nažalost, svakodnevno ažuriraju. Ovo je ilustracija činova genocida nad ukrajinskim narodom od strane Rusa preko ukrajinske djece”, rekla nam je Daria Gerasymchuk.
Drugi zadatak je pružiti priliku da se jednim klikom informira o mjestu boravka djeteta, činjenici njegove deportacije, nezakonitom posvajanju ili promjeni državljanstva, o izgubljenoj djeci.
Sve informacije koje dođu do portala automatski se šalju Državnom odvjetništvu, nacionalnoj policiji i nacionalnom uredu za informiranje.
Od 26. listopada službeno je deportirano više od 9400 ukrajinske djece. Ali ako zadržite pokazivač miša iznad ikone “informacije” pored ove brojke, možete vidjeti zastrašujuću brojku od 690 tisuća.
“9441 je konkretan popis deportirane djece s njihovim podacima, koje Ukrajina posjeduje. Brojka od 690 tisuća su podaci iz otvorenih izvora, izjave same Rusije. Zašto su brojevi toliko različiti? Rusija ne daje popise ili osobne podatke međunarodnoj zajednici, niti bilo kojoj organizaciji, ili, naravno, ukrajinskoj strani, kako bi potkrijepila svoju brojku. Dakle, ne možemo to opovrgnuti niti potvrditi. Izražavamo ga i oslanjamo se isključivo na ukrajinske podatke”, objašnjava Daria Gerasymchuk.
Mama je ubijena, a dijete je bilo uključeno u propagandu.
Ne postoji niti jedno mjesto gdje bi Rusi odveli ukradenu ukrajinsku djecu. Svaki slučaj je drugačiji. Prema riječima savjetnika-povjerenika predsjednika Ukrajine za prava djece, postoje djeca koja se nalaze u medicinskim ustanovama u zapadnom dijelu Rusije, od kojih su neka ranjena.
Maryna Lypovetska, voditeljica projekta “Služba za praćenje djece” nevladine organizacije Magnolija, ispričala nam je o slučaju otetog ranjenog ukrajinskog djeteta, koje su Rusi koristili za propagandu. Iako projekt ne provodi fizičku potragu za djecom, prikuplja i širi sve moguće informacije o otetima radi mogućih povratnih informacija, što će pomoći u potrazi, a zatim će se vladine agencije moći nositi s povratkom djeteta (informacije se prenose i nadležnim tijelima).
Iz jednog nedavno oslobođenog grada, dok je još bio pod ruskom okupacijom, konvoj automobila pokušao je otići, u jednom od kojih su se vozili majka i maloljetni sin.
“Konvoj je upucan, majka je ubijena, dijete je ranjeno i izvađeno od strane Rusa. Igrom slučaja, dječakov otac, koji je bio na teritoriju pod kontrolom Ukrajine, vidio je propagandna priča sa svojim sinom, gdje su Rusi ispričali kako spašavaju ukrajinsku djecu”, kaže Maryna Lypovetska.
Tako je muškarac saznao u kojem je gradu dijete i okrenuo se “Službi za praćenje djece”, koja je širila informacije o dječaku raznim kanalima.
“Sada pogledajte što je lanac. Napisala nam je žena čiji prijatelj, koji je sada u inozemstvu, poznaje ovu obitelj. Dala je broj volontera koji ima pristup bolnici u kojoj dijete boravi i odvjetnika. Provjerili smo tu informaciju, sve je potvrđeno. Zahvaljujući tome, bilo je moguće osigurati da drugi rođaci dobiju pristup djetetu. Malo dijete bilo je prisiljeno napisati izjavu da želi živjeti s tim rođacima. Kao da je dogovoreno, ali dječak je još uvijek tamo. Ukrajinska maloljetnička policija i vladine agencije rade na tome da dijete odvedu na teritorij koji kontrolira Ukrajina”, kaže šef Službe za praćenje djece.
Postoje djeca koja su odvedena u udaljene regije Rusije kako bi im se otežao povratak kući, kaže Daria Gerasymchuk. Ranije je objavljeno o deportaciji ukrajinske djece u Vladivostok i Tjumen. Također su napisali oko 30 malih Ukrajinaca iz Mariupolja, koji su bili “raspoređeni” među obiteljima moskovske regije. Čak i najautoriziranija predsjednica Ruske Federacije za dječja prava Maria Lvov-Belova Rekao, koja je uzela ukrajinsko dijete i sebe.
Savjetnik-povjerenik predsjednika kaže da ukrajinske vladine agencije još nisu zabilježile slučajeve posvajanja ukrajinske djece od strane Rusa, ali činjenice o premještaju u pritvor ili udomiteljsku obitelj doista postoje, stoga se priprema usvajanje. Sve te činjenice i podatke dokumentira Ured glavnog državnog odvjetnika Ukrajine, kao i izjave ruskih dužnosnika o njihovim zločinima.
“Procedura prebacivanja naše djece u udomiteljske obitelji, za privremeni smještaj ili posvajanje u Rusiji potpuno je nezakonita i krši Konvenciju UN-a o pravima djeteta, koju je Rusija ratificirala. Prema ovom dokumentu, ako se proces usvajanja djeteta stranog podrijetla provodi u Rusiji, morate dobiti dopuštenje od nadležnog tijela zemlje podrijetla djeteta. Naravno, nije bilo zahtjeva s ruske strane – kaže Daria Gerasymchuk. – Osim toga, to je kršenje Ženevske konvencije. Uostalom, to se događa tijekom rata i agresorska zemlja otima ukrajinsku djecu i prenosi ih u svoju etničku skupinu. To je jedan od znakova genocida. Ni Ukrajina ni međunarodna zajednica nikada neće priznati takve postupke usvajanja ili skrbništva. To je osuđeno i Rusija mora biti kažnjena za sve svoje nezakonite postupke”.
Pronađi i vrati se
Ne postoji jedinstveni algoritam za povratak ukrajinske djece iz Rusije: svaki slučaj je individualan i specifičan. Prvo, morate barem grubo zamisliti gdje se dijete može nalaziti kako biste počeli tražiti. Da biste to učinili, morate prikupiti sve moguće informacije. Naravno, ukrajinska strana nema pristup ruskom teritoriju, pa se obraća Međunarodnom odboru Crvenog križa – ova organizacija ima mandat za rad u potrazi.
“Mnoge strukture i organizacije uključene su u pregovore s ICRC-om, još uvijek nema sjajnih rezultata, ali rad se nastavlja”, dodaje Daria Gerasymchuk.
Od 26. listopada 96 ukrajinske djece vraćeno je iz deportacije ili prisilnog raseljavanja. Postupak povratka djece izravno vodi potpredsjednica ukrajinske vlade Iryna Vereshchuk.
Neka od te djece izvađena su kada su izgubili roditelje, poput Kire Obedynske i Ilye Matvienko, čije su roditelje ubili Rusi u Mariupolju. Postoje slučajevi kada su djeca izvađena s roditeljima, a zatim razdvojena.
“Uspjeli smo povezati dijete s obitelji na teritoriju koji kontrolira Ukrajina, a majka, koja je odvojena od djeteta, još uvijek se smatra nestalom. Postoji slučaj kada su tate razdvojeni tijekom takozvanih aktivnosti filtriranja s troje djece. Djeca su deportirana u daleke regije Rusije, a otac je pritvoren. Situacije su vrlo različite. Može se činiti da je 96 vraćene djece vrlo malo u usporedbi s onima izvađenim, ali to je 96 spašenih dječjih sudbina. Nadam se da će ta brojka rasti”, izjavio je predsjednikov savjetnik povjerenik za prava djece.
Svijet podupire Ukrajinu
Maryna Lypovetska, koja je također članica upravnog odbora međunarodne federacije Nestala djeca Europa, kaže da su međunarodna zajednica, civilno društvo u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama također zabrinuti zbog ruske otmice ukrajinske djece. Ovdje se prisjeća slučaja 16-godišnjeg Vladislava Buraka, sina šefa državne uprave okruga Zaporožje, kojeg su Rusi oteli u svrhu ucjene. Tada su Služba za praćenje djece i vladine agencije apelirale na međunarodne medije, organizacije, pa čak i Europski parlament. Slučaj je stekao takav publicitet da je prisilio otmičare da odgovore.
“Za međunarodnu zajednicu, za cijelo civilno društvo, pitanje je ukradenoUkrajinska djeca su akutna, shvaćaju da je to genocid i žele pomoći Ukrajini u pronalaženju i vraćanju djece. Međutim, problem u Rusiji je u tome što nikome ne dopušta pomoć”, kaže Maryna Lypovetska.
Oduzmite od nas i prisvojite se
Socijalni psiholog Oleg Pokalchuk kaže da Rusija otmicom ukrajinske djece istovremeno rješava nekoliko problema. Prvo, on krpa rupe u svojoj demografiji. Tako su u jednom trenutku nacisti to učinili, kada su gubici na istočnom frontu postali ogromni. Projekt «Lebensborn” nadzirao prijevoz u Njemačku djece koja su, antropološki, sa stajališta nacista, ispunjavala arijevske standarde.
“Ne postoji zemlja poput Rusije, postoji Ruska Federacija. I u toj Ruskoj Federaciji, ako pogledate etnički sastav, Rusi su u manjini, koja sve više opada. Obnavljanje Rusije slavenskim stanovništvom uvijek je bio problem. Lakše je to učiniti na štetu ukradene djece”, kaže Oleg Pokalchuk.
Napominje da se otmica djece i žena od strane agresora dogodila ne samo u prošlom stoljeću – to je bio slučaj tisućama godina, kada su se ratovi nastavili – djeca su izvađena kako bi novu krv napunila svoje stanovništvo, koje je pretrpjelo gubitke.
Drugi razlog, kaže Oleg Pokalchuk, jest oduzimanje budućnosti Ukrajincima.
“Alternativa otmici te djece bila bi samo njihovo uništenje. Zadatak je osigurati da nemamo svoju djecu. I na koji način – to je to. To je sumanuta stvar koju treba ubiti i moguće ju je izvaditi, tako da se riješe dva pitanja”, kaže on.
Osim toga, ukrajinska djeca koriste se u propagandi za domaćeg potrošača, kažu, “spasili smo detey od banderovitesa, od homoseksualaca”, što je sada popularna tema rospropagande.
Izgubljena generacija?
Rusija je majstor masovne obmane ljudi, tako da ukrajinska djeca koja će tamo ostati više neće biti Ukrajinaca mentalno za nekoliko godina.
“Ako se nalaze u okruženju u kojem je moguće zadržati svoj identitet, tada će tinejdžeri to pokušati učiniti. U Rusiji ne postoji takvo okruženje za ukrajinsku djecu, pa ako zatočeništvo traje 2-3 godine, mogu se dogoditi nepovratne promjene, kao što je, na primjer, u takozvanom DPR/LPR-u, gdje je nova generacija odrasla u pro-moskovskom identitetu i sada je u ratu s nama. Djeca su kovan materijal, jer je njihova glavna zadaća preživjeti, tako da se od njih ne mogu očekivati ideološki stavovi svojstveni odraslima”, objašnjava Oleh Pokalchuk.
Naravno, dodaje, sve ovisi – ogroman broj djece je otet i sudbina svakog od njih ispasti će drugačije. Osim toga, moguće su kataklizme unutar Rusije, što će promijeniti tijek događaja. Potrebno je uzeti u obzir tijek rata, što će utjecati na budućnost. Glavna stvar je, napominje Oleg Pokalchuk, uložiti napore kako bismo što prije vratili našu djecu u Ukrajinu.
