Rusija, gradeći svoju anti-ukrajinsku propagandu, koristi mnoge takozvane neurolingvističke elemente povezivanja koji su već postali tradicionalni u temeljima. To su osobito: “Veliko domoljublje” i “možda pavtarit”, borba protiv “nacista”, pravoslavlje, strah od NATO-a. Međutim, sada ćemo govoriti o još jednom – “dobrovoljnom pristupanju okupiranih područja”.
Cijela povijest Rusije izgrađena je na ovom mitu. Kažu da Rusija nikada nije vodila ratove osvajanja, teritorije kojima su se pridružili sami i bili su “kultni Ruskimi”. Vladimir Putin nedavno je ponovno govorio o tome kada je u svom sljedećem cjelodnevnom govoru otvorio temu Sjevernog rata sa Švedskom. Ako bacimo most na “ukrajinsko pitanje”, možemo se sjetiti da su nam čak i sovjetski udžbenici povijesti govorili o dobrovoljnom pristupanju Ukrajine Moskovljanju kao rezultat Perejaslava Rada. To je jedan od glavnih elemenata mita o “bratskim narodima”.
Upravo je na tezi o “dobrovoljnom pristupanju” Rusija izgradila informativnu kampanju o okupaciji Krima 2014. godine. Upravo taj fokus sada pokušava izvesti s “LPR” i “DPR”. Istodobno, Kremlj također nastoji zgrabiti regije Zaporizhia i Kherson, koje bi, prema svojim planovima, trebale obnoviti “Tavrichesku huberniju”. A na ruskom propagandnom polju ponovno se čuju teze o “dobrovoljnom pristupanju” Ruskoj Federaciji.
Jedina stvar koja uništava ove planove Kremlja je ukrajinski otpor. Njegov opseg na jugu doveo je do činjenice da su Rusi svaki put prisiljeni odgoditi datum referenduma o ulasku okupiranih teritorija u Rusiju. Okupacijske vlasti organiziraju izravne represije protiv ukrajinskog stanovništva. U isto vrijeme, pokušavaju barem nacrtati sliku podrške, ne samo da bi je pružili. Međutim, u gradovima još uvijek postoje letci-prijetnje za okupatore, a neprijatelji su dignuti u zrak u svojim automobilima.
Na slobodnim teritorijima nemamo pravo ignorirati aktivnosti ukrajinskog podzemlja, moramo ga podržati svim svojim snagama i sredstvima. Ako je zadatak Oružanih snaga Ukrajine osloboditi ta područja, onda je zadatak ukrajinskih medija, vođa mišljenja da stalno govore o tome. Inače će Rusija ponovno koristiti mit o “dobrovoljnom pristupanju”, kao što je to bilo 2014. u odnosu na Krim. Iako su, prema različitim izvorima, Rusi ubili oko 60 aktivista na poluotoku, više od 20 ih je nestalo. Dva ukrajinska vojnika i dva civila ubijeni su tijekom same aneksije.
Često možete pročitati postove na društvenim mrežama nekih ukrajinskih ultrapatriota da je poluotok, kažu, želio otići u Rusiju, pa će stoga “ne biti”. Iako su u stvarnosti Rusi očistili Krim i istočnu Ukrajinu od svega pro-ukrajinskog, pribjegavajući ubojstvima i mučenju, a zatim su u tišini izdali prešutni pristanak za dobrovoljno pristupanje.
Trenutno je u tijeku informacijski rat, gdje Rusi pokušavaju igrati na “ratnom umoru”, kako u samoj Ukrajini, tako iu partnerskim zemljama koje nas podržavaju u borbi protiv ruske agresije. U samoj Rusiji kremaljska propaganda već je čvrsto očistila informacijsko polje. Tamo nitko javno ne spominje ono što je rečeno u Kremlju uoči i na početku velike ofenzive. Konkretno, tada su proglašeni razlozi rata.
Rusija se nada da su ljudi umorni od negativnosti i žele da se ovaj užas završi što je prije moguće. Stoga ponovno izvlači na Božje svjetlo svoju pljesnivu priču o “dobrovoljnom pristupanju”. Kremlj pokušava uvjeriti ostatak svijeta da je stvarni rusko-ukrajinski rat “svađa između dvoje bliskih ljudi”, gdje je bolje ne miješati se.
U okviru takvog narativa, sve je stavljeno naopako. I već je Kijev predstavljen kao agresor koji navodno prisilno drži izvorne ruske teritorije. Dakle, okupator je Ukrajina ovdje. Zašto pomažeš okupatoru? Postoji jednostavno rješenje: Ukrajina će se jednostavno odreći teritorija koji ne žele biti dio nje i to je sve – rat će završiti. I, bez obzira koliko je nesretno to priznati, neki vodeći zapadni čelnici skloni su takvom rješenju sukoba. Štoviše, na taj način žele posredovati, pa čak i steći međunarodne lovorike kao mirovne snage i bonus preferencije od svog biračkog tijela.
Stoga je potrebno izbaciti ovaj narativ iz ruskih kandži. To čine ukrajinski partizani, koji ne samo da vrše pritisak na okupatore i fizički i moralno, već uništavaju njegove propagandne planove. Gotovo svaki poznati svjetski medij već je pisao o svojim aktivnostima: od New York Times prije India Express. Na web-mjestu Centar za nacionalni otpor Postoji cijela antologija ukrajinskog podzemlja.
Svaki put se moramo sjetiti aktivnosti ukrajinskih podzemnih radnika. Razgovarati o tome poznatim strancima, razgovarati međusobno, kako ne bismo zaboravili da su to naši teritoriji, naši ljudi su tamo. Rusija bi trebala ostati osvajač svijeta, a ne “branitelj”om njihovih građana.”
