Ovaj tekst nije kritika usmjerena protiv bilo koga, samo pokušaj da se pridruži raspravi, što mislim da je važno, jer se radi o budućnosti naše / moje zemlje, kada rat završi i Ukrajina nastavlja svoj miran život. Osjećam samo poštovanje prema ljudima koje sam spomenuo / nisam spomenuo u tekstu, koji su u teškom trenutku uzeli oružje ili pisali / govorili kako bi svijet znao za zločine ruske vojske protiv Ukrajine.
24. veljače 2022. prvi je dan ruske agresije na našu zemlju, sada se svugdje naziva polazištem nove stvarnosti za Ukrajinu, nepovratnim oproštajem od prošlosti. Čini se da ta teza već zahtijeva od nas da shvatimo, a ima dovoljno razmišljanja – milijuni su postali aktivni akteri, uzimajući oružje, pomažući vojsci i ljudima koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove ili ostati na udaru. Društvene mreže i web stranice svakodnevno odražavaju kroniku rata i mišljenja Ukrajinaca. U tom informacijskom toku istaknuli su se pokušaji određivanja samog rata – definiranja, dodavanja simbola ovom opisu. Zanimljivo je, jer za većinu Ukrajinaca nije tajna da rat protiv Rusije traje već osam godina, a promijenili su se samo njegovi razmjeri. Čak ni metode – put ratnih zločina – upotreba zabranjenog oružja, granatiranje civilnih objekata, namjerno stvaranje lokalnih humanitarnih katastrofa, koje Rusija danas događa, nisu novost. Sve je to već testirano protiv Ukrajinaca u Donbasu, zapravo, u svim prethodnim ruskim ratovima u Ichkeriji, Gruziji, Siriji. Ruska propaganda ostaje nepromijenjena, što tvrdoglavo stvara “svoj” svijet, gdje se ruske trupe mogu nazvati mirovnim snagama, a Ukrajinci proglašavaju “bratskim narodom”.
U svakom slučaju, riječi – to je važno – pomažu društvu da pronađe određene kontaktne točke, pa je pokušaj izdvajanja 24. veljače kao polazišta nove povijesti Ukrajine sasvim razumljiv. Možda najistaknutiji, možda zato što su djelomično ovu retoriku koristili predsjednik Volodimir Zelenskij i drugi dužnosnici. Bilo je teza o “Domovinskom ratu”, “gradu heroju”, “ruskim fašistima”. Konkretno, predsjednik je dodijelio titulu “Grada heroja Ukrajine” mom rodnom Harkivu. Još 2. ožujka objavljena je stranica “Ukrayinska Pravda” Tekstualna poruka Yaroslav Hrytsak. Pozvao je na “nazivanje lopate lopatom”, definiranje rata kao “domaćeg” i iznošenje njegove kolektivne teme s naše strane kao “ukrajinske nacije”. Prema povjesničaru, definicija rata kao “domaćeg” omogućit će onima koji su “još uvijek slavili Dan pobjede 9. svibnja” da se osjećaju kao domoljubi.
Još jedna značajna vizija bile su teze o “oslobodilačkoj borbi”, “narodnom ratu”. Volodimir Viatrovych u stvarnom Odgovore na tekstu je Hrytsak napisao da je “domaće” “ponavljanje ruskih propagandnih marki” i pozvao na njegovo razmatranje “rata za neovisnost”, “narodnog rata”. Slični tekstovi / mišljenja također sadrže teze o ponovljenim “oslobodilačkim borbama” i “stoljećima borbe za slobodu”.
Nažalost, oba obilježena diskursa vraćaju ukrajinsko društvo u prošlost. “Novoj povijesnoj stvarnosti potrebne su nove riječi”, piše Hrytsak i nemoguće je ne složiti se s tim. Druga je je li moguće vidjeti ove nove riječi, i što je najvažnije – nova značenja u “domaćim” i “narodnim”. Činilo se da su nam obje riječi ponovno došle iz poznate sovjetske pjesme iz 1941. godine “Sveti rat”. “Gradovi heroji” i “Fašistički osvajači”, oprostite, iz iste opere. Nisam siguran da će ovaj leksikon funkcionirati čak i za onaj dio populacije koji “slavi 9. svibnja”. Prvo, cijeli njegov energetski naboj odavno je kastriran i ostaje značajan samo za najstariju generaciju. Drugo, ovo je polje odavno orano ruskom propagandom i potrebno je boriti se protiv tokova laži i maničnih povijesnih izleta ne odražavajući ih, već potpunim poricanjem. Štoviše, u istom Harkovu, čak i oni koji su mjerili obiteljsko sjećanje na Drugi svjetski rat prema starim sovjetskim obrascima nipošto nisu bili spremni dočekati neprijatelja na svojoj zemlji, što se dokazuje već drugi tjedan pod bombama.
Retorika o “oslobodilačkoj borbi” i “stoljeću borbe” također nas sprječava da vidimo kako se Ukrajina danas bori, razumijemo što točno nadahnjuje njezine građane i definiramo naše prioritete za budućnost. Možete govoriti o otrcanim frazama koje se “povijest ponavlja”, a ovdje opet postoje Rusi / boljševici / imperijalci, ali to nije tako. Konteksti se mijenjaju, one ideje / pojave koje nam se čine poznatima i vrlo stare ispunjene su novim značenjima. Moderna Rusija je zasebna pojava koja ima malo zajedničkog s Ruskim carstvom ili SSSR-om, osim mantri o povijesnoj povezanosti. Njezini zločini u modernoj povijesti i dalje će biti razlog sudskih odluka i znanstvenih istraživanja, možda će podrazumijevati osjećaj krivnje i kajanja Od strane Rusa – ali to je njihova priča, koja modnosi se na nas samo zbog geografske blizine i sigurnosnih pitanja.
Nova Ukrajina, koja je u ovom ratu, ima priliku za još jednu raspravu o budućnosti i bilo bi lijepo da tamo ne uzmemo ono što je arhaično i ne razgovara s nama – modernim Ukrajincima. Čini se da bi ukrajinsko-ruski rat bio dovoljan. Pitanje je je li potrebno veličati rat kao takav, ispunjavajući ga nepotrebnom patetikom? Potrebno je junačiti one koji danas daju svoje živote ili zdravlje ili uložiti napore kako bi osigurali da Ukrajina preživi i pobijedi. Ali ako bi ime ovog rata trebalo sadržavati nešto više, onda biste možda trebali poduzeti prve korake prema novim značenjima? Zašto ne biste pokušali pronaći nešto što motivira naše građane u ovom ratu, nešto što se govori svaki dan? Tada bi “Rusija” mogla biti potpuno izbačena iz tog imena – to nije smjernica, ona čak nije ni potpuni suparnik, već ratni zločinac. Zašto te događaje ne biste nazvali Ratom za Europu? To će ime odražavati i dugoročne težnje Ukrajinaca da dokažu pravo na mjesto u europskim strukturama, izjavu o našem sudjelovanju u europskim vrijednostima, osjećaj povijesne / kulturne pripadnosti Europi i trenutnu stvarnost, gdje je Ukrajina postala žrtva agresije Putinova režima, koji otvoreno prijeti kontinentu nuklearnim oružjem, dok većina europskih vlada još uvijek pokušava pronaći neki razio u svom ponašanju. Ukrajinci nastoje biti uz Europu i zaštititi je danas po najskupljoj cijeni – vlastitim životima. Rat za Europu trebao bi otvoriti novu budućnost Ukrajini i podsjetiti Europljane na njihovu mjeru odgovornosti.
