Mislim da će među našim čitateljima biti teško pronaći osobu koja nije gledala holivudski film “The Gun Baron” (Gospodar rata) izvanredan redatelj Andrew Nicola također s nenadmašnim Nicolasom Cageom u naslovnoj ulozi. Junak kojeg glumi Cage je Yuri Orlov, rodom iz Odesse, koji svoj kapital zarađuje trgovinom oružjem. A najveće bogatstvo osiguralo mu je oružje iz Ukrajine. Zahvaljujući korumpiranom ukrajinskom generalu, Orlov je, pod iznimno povoljnim uvjetima, uspostavio masovnu ilegalnu prodaju kalašnjikov jurišnih pušaka, tenkova, helikoptera itd. iz nekontroliranih skladišta na području Ukrajine u prvim godinama svoje neovisnosti.
Yuri privlači svog brata ovisnika Vitaliyja u svoj posao. I on, iz zahvalnosti Ukrajini za oružanu zaradu koju pruža, sada podučava kokainske staze u obliku karte hranitelja zemlje (naravno, s Krimom).
Što je inspiriralo Andriju Nikolu na ukrajinsku temu? Možda skandal iz 2002. o navodnoj prodaji Kijevskog tadašnjeg iračkog diktatora Saddama Husseina iz radarskih sustava Kolchuga ili raketnih motora tadašnjem sjevernokorejskom diktatoru Kim Jong Ilu. Obje inkriminacije kasnije su se pokazale lažnima, ali sediment je, kako kažu, ostao. Pa, zato što je na kraju bilo mnogo stvarne tajne prodaje ukrajinskog oružja, međutim, ne u tako skandaloznim okolnostima. U svakom slučaju, Ukrajina nije uspjela u potpunosti isprati sliku beskrupuloznog prodavatelja oružja. Mnogi nas još uvijek doživljavaju kao što je prikazano u barunu oružja.
A sada naši klevetnici pokušavaju ponovno igrati na ovu sramotnu sliku. Naravno, govorimo o Kremlju i njegovim pristašama. A to je zbog uvjetnog “učinka” HIMARI».
M142 HIMARS (Topnički raketni sustav visoke mobilnosti – topnički raketni sustav visoke mobilnosti) je, vrlo grubo govoreći, svojevrsni američki “Grad”, ali mnogo snažniji, precizniji, brži u ponovnom utovaru i dalekometniji od sovjetskog MLRS-a. Od ranih dana ruske invazije velikih razmjera, Ukrajina je od Sjedinjenih Država nastojala pružiti, između ostalog, ove ove HIMARI‘s (govorimo i o sličnim sustavima M270 MLRS i Mars II.). I što više, to bolje.
Krajem lipnja konačno smo ih primili (iako do sada u mnogo manjem broju nego što smo željeli), početkom srpnja počeli smo ih aktivno koristiti u stvarnim borbenim uvjetima. Učinak korištenja američkog MLRS-a bio je jednostavno nevjerojatan. Svakodnevno su ukrajinski vojnici koji su ovladali američkom paklenom opremom uspjeli uništiti više od deset važnih neprijateljskih ciljeva: velika skladišta s oružjem, skladišta goriva, zapovjedna mjesta, sustave protuzračne obrane itd. A budući da je većina tih napada izvedena noću, nevjerojatan vatromet koji je izbio iznad okupiranih gradova izgledao je posebno impresivno.
Ruski osvajači škrgutali su zubima od bijesa, ali nisu mogli ništa pomoći: zapravo se ne možete boriti protiv oružja XXI. Stoljeća oružjem XXI. Stoljeća. Tako je Kremlj odlučio dobiti bitku barem na propagandnom planu. Kremljski dužnosnici pokrenuli hrpu krivotvorina koje HIMARI‘s su uspješno uništeni od strane hrabrih ruskih trupa. Da nisu toliko točni i da ne pogađaju metu jako puno, da rusko oružje nije ništa gore.
Malo je ljudi vjerovalo u ovu poruku izvan Rusije (a manje ljudi vjeruje u samu Rusiju). Stoga se strana imovina morala koristiti u propagandnom planu.
Vrijedi li iz ove perspektive razmotriti otvoreno pismo američke kongresnice ukrajinskog podrijetla Victorije Spartz predsjedniku Joeu Bidenu? Po mom mišljenju, da, a ne ne. Naravno, bilo je više međustranačke borbe, ona je bila ta koja je ostala u ovoj poruci. Međutim, moramo zapamtiti da gospođa Spartz nije samo članica američke Republikanske stranke, već i čvrsta “trumpistica”. Stoga se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da je prilikom sastavljanja pisma poslušala preporuke svog pokrovitelja Donalda Trumpa. Imajući to na umu, ne zaboravimo na “ruski skandal” američkog bivšeg predsjednika.
Posebni tužitelj Robert Mueller svojedobno je proveo temeljitu istragu o Trumpovim vezama s Kremljem. Optužnica tada nije podignuta zbog nedostatka dokaza, iako sumnja nije odbačena. U svakom slučaju, možemo li očekivati nešto pozitivno od osobe koja je Putina nazvala “dobrim prijateljem”?
Vratimo se Victoriji Spartz. U pismu, naknadnim izjavama i intervjuima iznijela je mnoge optužbe protiv ukrajinskih vlasti. Kongresnica je posebno sugerirala da bi oružje isporučeno Ukrajini moglo završiti u Rusiji, pa čak i u Siriji. Odakle dolaze takve sumnje, nije tako normalno objašnjavala. Možete posumnjati u to.o ove informacije dolaze iz određenih ruskih kanala. Kao i Spartzove optužbe da, kažu, ukrajinsko vodstvo nije uspjelo pregovarati s Rusijom uoči velike invazije. Iako je jasno da je to potpuna glupost. Ovdje se javlja sumnja: je li Kremlj svojim utjecajem utjecao na Trumpa, tako da je on, pak, utjecao na Spartza, kroz koji su te poruke bačene u američki informacijski prostor?
Međutim, doista poštene optužbe kongresnice odnose se samo na Olega Tatarova, koji, unatoč optužbama za korupciju, ostaje na mjestu zamjenika predstojnika Predsjedničkog ureda, kao i na kazneno odgađanje imenovanja šefa Specijaliziranog tužiteljstva za borbu protiv korupcije. Nema se što kritizirati. Ali to samo još jednom naglašava podmuklost propagandne operacije: izmišljeni su vezani za stvarne probleme koje također trigurira ukrajinsko društvo. Konkretno, o nabavi oružja (isto HIMARI‘s), koji navodno može nestati u nepoznatom smjeru jer je navodno izvan kontrole. Iako je zapravo i kontrolirana, a to je dobro poznato u Pentagonu.
Još jasniji primjer propagandnog napada na konvencionalni HIMARI‘je postao članak u novinama Financial Times pod nazivom “NATO i EU izražavaju zabrinutost zbog rizika od krijumčarenja oružja od strane Ukrajine” (NATO i EU upozoravaju na opasnost od krijumčarenja oružja u Ukrajini). Još uvijek mi nije jasno kako sam uspio gurnuti tako prljavi tekst po svim standardima u uglednu britansku publikaciju. Njezini autori pokušavaju dokazati da oružje iz zapadne vojne pomoći pada u ruke krijumčara koji ga ilegalno prodaju diljem svijeta.
U članku nema istraga ili mjerodavnih komentara. Sve je izgrađeno na riječima anonimnih izvora. No, čak se ni ti anonimni ljudi nisu usudili sa sigurnošću reći, već su samo izrazili svoje pretpostavke i sumnje da, kažu, ukrajinska vojska ima priliku ilegalno trgovati oružjem uz vojnu pomoć. No, rade li to doista – tko bi mogao znati. Pa, u filmu “Gun Baron”, oni rade isto. Pa zašto ne? Naime, tekst krši sve zamislive i nezamislive novinarske standarde. Također je vrijedno spomenuti da u početku nije bilo riječi “rizik” u njegovom naslovu, tek kasnije, nakon žestokih kritika u komentarima, urednici su odlučili ublažiti tekst.
Tek na kraju članka, kako bi se stvorila iluzija ravnoteže, predstavljen je komentar zamjenice američkog državnog tajnika za međunarodnu sigurnost i kontrolu oružja Bonnie Denise Jenkins, u kojem se navodi: “Ne sumnjamo u predanost ukrajinske vlade pravilnoj zaštiti i računovodstvu američkog oružja.” Kao i savjetnik ukrajinskog ministra obrane Yurii Sak, koji uvjerava: “Informacija da Ukrajina navodno postaje glavno središte krijumčarenja oružja nije istinita. Takve tvrdnje iznose se u okviru ruskog informacijskog rata kako bi se međunarodne partnere odvratilo od opskrbe Ukrajine oružjem potrebnim za pobjedu.
Ovo nije prvi i, nažalost, nije posljednji članak u zapadnom tisku. Hoće li takve propagandne provokacije utjecati na proces opskrbe Ukrajine oružjem? Još ne. No, hoće li oni imati utjecaja u budućnosti, nije poznato. Umor od Ukrajine može rasti i, u skladu s tim, potpora zapadnim društvima zahvaćenim vlastitim problemima može se smanjiti. Stoga Kijev mora naučiti kako brzo reagirati na takve napade. Ali definitivno nije potrebno ponašati se kao jedan od dužnosnika Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine, koji je odgovorio Victoriji Spartz u stilu “same budale”. Odgovori trebaju biti uravnoteženi i obrazloženi.
A prije toga potrebno je riješiti stvarne probleme kako bi im se iz ruku izbilo aduti od takvih kritičara. Prije svega, baviti se Tatarovom i konačno imenovati dugogodišnjeg šefa SAPO-a. Bez rješavanja tih problema vrlo je teško vjerovati u političku volju sadašnjih ukrajinskih vlasti da se svim silama bore protiv korupcije.
A borcima ruskog (ne)informativnog fronta želio bih podsjetiti slogan filma “Barun oružja”: “Glavno pravilo trgovca oružjem je da se ne snima iz vlastite robe.” Čak i ako je ovaj proizvod propaganda.
