Najgora stvar koja se mogla dogoditi u ovoj priči bio je uspješan blitzkrieg ruskog agresora i skori poraz Ukrajine. Zahvaljujući kojem je neprijatelj planirao zauzeti Ukrajinu gotovo bez borbe, ubiti njezino vodstvo ili je prisiliti na sramotnu predaju. No Putin se preračunao jer je mislio da ukrajinska država ne postoji, a ukrajinska nacija je još jedan spektakl svjetskih “rusofoba”. Pogriješio je ne samo u procjenama Ukrajinaca, već je i preuveličao važnost injekcija vrijednih više milijardi dolara u formiranje subverzivne anti-ukrajinske mreže, kako na Zapadu tako iu samoj Ukrajini. Pokazalo se da ukrajinci mogu ne samo zbuniti karte, već i razbiti sve moguće i nemoguće scenarije za promjenu svjetskog poretka.
Putin nije naučio lekcije iz rata koji je počeo 2014. godine. Podcijenio je potencijal Ukrajinaca i njihovu želju za slobodom i predanošću univerzalnim ljudskim vrijednostima, pa je izgubio na samom početku. Precijenio je sile zla i raširenost želje za bogaćenjem i profitom pod svaku cijenu. Bio je dobro upućen u nedostatke trgovačkog zapadnog sustava, bio je siguran u prodajnost svjetskih elita, uključujući i staru ukrajinsku. Mogao je izračunati algoritam njihovih postupaka nakon najbrutalnijih kršenja međunarodnog prava i ljudskih prava. Nadao se da će svijet nastaviti izračunavati prednosti trgovanja apsolutnim zlom. Da u potrošačkom zapadnom svijetu više nema moralnih i etičkih načela. I ovdje je također pogrešno izračunao, jer postoji granica za sve.
Ispada da se Putin nadao da će uhvatiti Ukrajinu brzinom munje i ući u pregovore s dezorijentiranim kolektivom Zapad pod vlastitim uvjetima. Prateći sramotno ponašanje Euroatlantskog saveza u odnosu na rusku agresiju na našu suverenu državu, može se predvidjeti da se NATO ne bi usudio braniti čak ni svoje male zemlje. Pod pritiskom nuklearne prijetnje, ona bi ih “predavala” jednu za drugom, sve više potičući agresivne apetite Ruske Federacije.
Šteta, ali čini se da zapadne zemlje također nisu imale drugi scenarij iz Putinova nametnutog. Čini se da su se pripremali samo u slučaju da Rusija ode izravno na granice zemalja NATO-a. Nisu vjerovali u Ukrajinu i tek u posljednjem trenutku počeli su isporučivati visokoprecizno oružje i dijeliti obavještajne informacije. Možda se nadaju da će Ukrajinci moći donekle iscrpiti i oslabiti ruski vojni potencijal. To potvrđuje i činjenica da su oni, znajući sa sigurnošću o agresivnosti Putinovih namjera, opskrbljujući oružje, pribjegli samo kozmetičkim sankcijama protiv potencijalnog agresora. Sjetite se da je čak i zloglasni Sjeverni tok 2 zamrznut tek nakon ruskog napada na Ukrajinu. A opipljive sankcije protiv njega uvedene su tek nakon što su ukrajinski gradovi i sela zapaljeni pod udarcima ruskog agresora. Kada su se milijuni izbjeglica preselili na zapadne granice. Kada je krv djece i nevinih ljudi prolivena.
Zahvaljujući kašnjenjima, izbjegavanjima i odbijanjima, Zapad je također odgovoran za krv i uništenje, za patnju i smrt u Ukrajini. Cinične tvrdnje da će braniti svaki centimetar zemlje, ali samo zemlje NATO-a, u vrijeme kada Ukrajina pere krv, nisu ništa drugo nego manifestacija kukavičluka i prijenos rizika na mlađe saveznike. To potvrđuje i sramotna priča o nespremnosti da se zatvori nebo nad Ukrajinom i ne/transferu poljskih boraca na nju. U ovoj priči Poljska izgleda kao odgovornija i zrelija zemlja od Sjedinjenih Država. Jer oni su ti koji žele ugroziti Poljsku, izlažući je u slučaju ruske agresije i skrivajući se iza njezinih leđa. Pokušavaju prebaciti krivnju na Poljake, dobro znajući da je Putin čak spreman pokrenuti nuklearni napad na Poljsku. Svi ovi primjeri pokazuju da se kolektiv Zapad i dalje boji Putina i, nažalost, nije uključio herojski ukrajinski otpor u svoje izračune.
Ali Ukrajina je sve iznenadila. U određenoj mjeri, možda čak i ona sama. Jer nakon mnogo godina njegovanja raskola na jezičnim i povijesnim osnovama, kopanje dubokih jaraka između regija Ukrajinci su se uspjeli odmah okupiti i započeti zbunjujuće dostojanstvenu obranu. Ukrajina je imala dovoljno snaga ne samo da zaustavi neprijatelja. Njegova neviđena borba protiv vanjskog neprijatelja pokazala je monolitno jedinstvo i konsolidaciju ukrajinske političke nacije. Pokazala je Rusiji i svijetu za što je mala država sposobna željeti očuvati suverenitet i dostojanstvo.
Ali arogancija, arogancija i obmana su loši savjetnici. Terry propaganda toliko je pala na usne Rusa da su i sami vjerovali u nju. Vjerovali su da će za milijarde dolara uloženih u formiranje mreža izdajnika biti onih koji su željeli ići upoznati osvajače kruhom i solju i cvijećem. Rusija je godinama u svoju petu kolonu ulagala ogromne svote, u gadnu propagandu, pokušavajući predstaviti Ukrajince kao naciste i fašiste. Najavljena kampanja za “denazifikaciju” prto su zemlje koje su izabrale Židova za predsjednika apsolutnom većinom. Pokazalo se da jedan izlet bakljom godišnje s upaljenim rolama toaletnog papira na štapićima ili tankim maršem do “dana vezenja” ne može stvoriti zhupel nacističke zemlje. Nije uzalud ministar Lavrov, pritisnut uza zid od strane zapadnih novinara, nije naveo nikakve dokaze nacističke propagande u modernoj Ukrajini, osim brbljanja o kampanjama baklje.
Rusija je potrošila bezbroj količina novca na nešto što zapravo nije postojalo. Pokazalo se da je šačica proruskih primatelja ruskog novca učinila samo ono što su željeli za Kremlj. Tvrdila je da su Kharkov, Nikolaev, Odessa samo sanjali o dolasku Rusa. A kad je Rusija jasno pokazala na primjeru lutke “DPR/LPR” s kojim će se “darovima” nasloniti na Ukrajinu, čak su i najodaniji idejama adepta “ruskog svijeta” ukrali novac i pobjegli. A sada, nakon ruskih zločina nad ukrajinskim narodom, Ukrajinci ga dugo mrze i proklinju.
Gledajući trenutnu situaciju u Ukrajini s bombardiranim gradovima, ogromnim gubicima, izbjeglicama, s neprijateljskom invazijom, bez vidljivih izgleda za zatvaranje ukrajinskog neba neprijatelju, može se steći dojam da je situacija kritična. Da, situacija je ozbiljna i prijeteća. Ali pogledajmo planove i planove agresora, njihov rezultat? Ukrajina uopće nije trebala postojati. Rusija bi sada trebala diktirati svoje uvjete razrijeđenom i mekom Zapadu. Vjerujte mi, da Ukrajina padne, ne bi bilo govora o bilo kakvim sankcijama, jer bi zapadne zemlje brzo pronašle opravdanje za nove sporazume s Putinom. Na primjer, tvrdeći da je potrebno prihvatiti milijune izbjeglica iz Ukrajine, kako bi im se osiguralo stanovanje, toplina i hrana. I kako ovdje napustiti ruske nosače energije?
Zapravo, Ukrajina je postigla pravi podvig. I tako je najgora stvar koja joj se mogla dogoditi gotova. Branila je svoje pravo na neovisnost. Nastavlja se tvrdoglavo braniti i prisiljava Zapad da poduzme aktivnije i principijelnije akcije. Zapadne zemlje suočavaju se s činjenicom da je došlo najviše vrijeme zajedničkim naporima da se solidariziraju protiv svjetskog zla – Rusije. Zapravo, vraća izravnu vrijednost univerzalnim ljudskim vrijednostima. Svojom hrabrošću, otpornošću i integritetom pokazuje novu kvalitetu politike. Pokazuje narodima potrebu za promjenom svojih elita i radikalnom obnovom međunarodnih sigurnosnih struktura.
Nema sumnje da će Ukrajina pobijediti. Samo bih želio pogledati u staklene oči onih svjetskih lidera koji ne vide koliko gigantska cijena Ukrajine mijenja ovaj svijet. Stoga solidarnost snaga dobre i međunarodne potpore mora osigurati pobjedu i prosperitet za sve nas. Moramo stajati. Nemamo drugu perspektivu.
