Talentirani poduzetnik, inovator, vizionar Elon Musk u trenu iz “dobrog prijatelja Ukrajine” pretvorio se u “žestokog neprijatelja”. Jedan je bio dovoljan. Post na Twitteru. Jedan, ali na izuzetno osjetljivu temu za Ukrajince.
Dakle, Elon je iznio svoju viziju ruskog rata protiv Ukrajine i mogućnosti rješavanja sukoba. Identificirao je četiri glavna uvjeta pod kojima bi se Kijev mogao pomiriti s Moskvom i pozvao svoje sljedbenike da glasaju “za” ili “protiv” takvog plana:
1. Novo glasovanje u okupiranim regijama Ukrajine pod nadzorom UN-a: Rusija ih napušta ako je takav izbor lokalnog stanovništva.
2. Krim “formalno” ostaje dio Rusije, kao što je to bilo od 1783. godine (kao što je sam Musk primijetio, “prije Hruščovljeve pogreške”).
3. Opskrba Krima vodom je zajamčena.
4. Ukrajina ostaje neutralna država.
Jasno je da reakcija s ukrajinske strane nije dugo dolazila. Društveni mediji izazvali su pravednički bijes. Ispod same objave pojavile su se stotine nečuvenih komentara: od relativno mirnih, poput Serhiya Prytule ili Petra Porošenka, do uvredljivih, poput Oksane Zabuzhko.
Reagirali su i predstavnici ukrajinskih vlasti. Tako je savjetnik predstojnika Ureda predsjednika Ukrajine Mihailo Podolyak na svom Twitteru iznio svoj Tri teze:
1. Ukrajina oslobađa svoje teritorije, uključujući Krim.
2. Rusija mora biti demilitarizirana i lišena nuklearnog oružja.
3. Ratni zločinci ići će na optuženičku klupu.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij također je reagirao u svom Telegramski kanal. Pokrenuo je alternativno glasovanje, sugerirajući da sljedbenici odaberu koji im se Elon Musk najviše sviđa: onaj koji podržava Ukrajinu ili onaj koji podržava Rusiju.
Je li Elon Musk doista odjednom postao simpatizer Rusije? S obzirom na njegov tvit, pozitivan odgovor jasno sugerira sam sebe. Uostalom, Rusi su percipirali takav plan pomirenja s praskom. Iako bih vam savjetovao da ne žurite s stigmatiziranjem (još uvijek je vrijedilo žuriti s idealizacijom). Jer, kao što sam rekao, donedavno su svi Ukrajinci smatrali Muska dobrim prijateljem. Ipak, pomogao je povećati obrambenu sposobnost Oružanih snaga Ukrajine, stavljajući tisuće terminala na raspolaganje našim braniteljima Starlink osigurati vojnim jedinicama brzi internet u bilo kojem trenutku. I to je učinio zapravo odmah nakon velike invazije na Rusiju.
U svojim komentarima pod ovim “podmuklim” tweetom, Musk, prvo, uvjerava da nije prestao biti naš prijatelj, koji, kao i do sada, podržava Ukrajinu u sukobu s agresivnom Rusijom. I drugo, objasnio je razlog takve mirovne inicijative. Smatra da će ishod rata vjerojatno dovesti do istih odluka. Razlika će, po njegovom mišljenju, biti samo u tome koju će cijenu stranke koje se bore morati platiti za to. Osim toga, ukazao je na stvarnu prijetnju nuklearnog rata ako se u bliskoj budućnosti ne postigne primirje. I vrlo je zabrinut za Ukrajinu i Ukrajince.
Uvjeren sam da je Musk iskren u svim tim svojim izjavama, jednostavno ne shvaća njihovu fatalnu zabludu. Prije svega, sve njegove “mirovne” teze pripremljene za glasovanje ni na koji način nisu u korelaciji s međunarodnim pravom (da ne spominjemo ukrajinsko zakonodavstvo) ili stvarnošću. Od kada su ti administrativni teritoriji, koji se ne razlikuju od drugih unutar države, stekli pravo održavanja referenduma o vjerojatnoj neovisnosti? Ali čak i ako pretpostavimo da se to radi s određenom mirovnom svrsishodnošću, čini se apsolutno apsurdnim držati barem minimalno pravedan plebiscit na okupiranim područjima. I svi znaju za “sposobnost” predstavnika UN-a da osiguraju vladavinu prava na okupiranim područjima. Štoviše, okupirala ih je Rusija, koja je pokazala svoje potpuno nepoštivanje duha i slova međunarodnih ugovora i konvencija.
Nije sasvim jasno što Musk misli pod “formalnošću” da je Krim dio Rusije. Zar doista misli da će “neformalno” to promijeniti trenutni status quo? Da će Rusija započeti demilitarizaciju poluotoka, zaustaviti represiju nad predstavnicima neruskih zemalja? Ili, štoviše, hoće li Ukrajina dopustiti Ukrajini da povrati svoju imovinu drsko ukradenu tijekom okupacije? Krajnje politička naivnost. A opskrba vodom na Krim neće promijeniti situaciju.
Kao i uvjerenje da ga neutralni status Ukrajine može spasiti od ruske agresije. Podsjećate da su donedavno neki analitičari nesvrstanje za Ukrajinu nazivali pojmom “finizacija”. Sada to zvuči apsurdno, jer finska je konačno shvatila da će samo članstvo u sjevernom Atlantiku jamčiti njegovu sigurnost Savez.
A ova maska fraza o “Hruščovljevoj pogrešci” prilično nedvosmisleno ukazuje na to da je pao pod utjecaj nekog latentnog kremaljskog propagandista. Ovo je dugo bio preplanuli argument za ljude koji ne ulaze preduboko u povijest problema. To jest, nemaju pojma o povijesti osvajanja Krima, posljedicama Krimskog rata, “crvenom teroru” na poluotoku, deportaciji krimskih Tatara, koji su, zapravo, autohtoni narod. I što je najvažnije – ne znaju razloge zašto su ne Nikita Hruščov, već vrhovni Sovjet SSSR-a svojom uredbom ponovno podredili Krim ukrajinskom SSR-u i kakve je posljedice imao za razvoj poluotoka.
Ali prioritet u tom kontekstu nisu povijesni, već strateški argumenti. Pretpostavimo da su ukrajinske vlasti nekim čudom pristale na takav nedvosmisleno kapitaularni plan. Hoće li osigurati mir? To možemo sa sigurnošću reći nipošto. Sukob bi radije bio zamrznut neko vrijeme. Na kojem? Ona je na onoj koja će omogućiti Rusiji da pregrupira svoje snage, koncentrira nove vojne postrojbe na liniju razgraničenja i osigura im oružje i streljivo. Naime, Rusija će uskoro imati sve šanse za početak rata, značajno jačajući svoju poziciju i ispravljajući pogreške iz prethodne kampanje.
Ukrajina bi, naprotiv, mogla dočekati novi rat znatno oslabljen. Prije svega, zbog sukoba koji bi izazvao potpuno neprofitabilan mirovni sporazum. Primili bismo otprilike iste nerede na ukrajinskim ulicama koji su primijećeni u Armeniji nakon poraza u ratu s Azerbajdžanom.
Ali to nije sve. Zapad bi nam prestao pružati vojnu pomoć, pa, jer mir. Također, ako ne sve, tada bi većina najbolnijih sankcija za Rusiju bila ukinuta.
Odnosno, Rusija bi imala puno veće šanse za blitzkrieg i zarobila gotovo cijelu Ukrajinu nego prije šest mjeseci. Možda bi osvajači stali negdje u Zbruchu. Ukrajinci bi se hrabro i samozatajno branili. I mnogo više branitelja je umrlo nego za održavanje stvarnog raspoloženja. Bez obzira koliko je Musk bio zabrinut.
A onda bi prijetnja Trećeg svjetskog rata postala mnogo stvarnija. Jer Kremlj više ne bi imao odvraćanja za napade, na primjer, baltičke zemlje, Finsku ili Poljsku.
Šteta je što se takav autoritativni čovjek kao što je Elon Musk usuđuje dati svoje prijedloge za smirivanje, a da zapravo ne slijedi tijek rata. Očito nije svjestan nedavnih pobjeda ukrajinske vojske, koje dokazuju da nije potrebno imati kvantitativno veću vojsku za pobjedu. Iako sam trebao znati primjere iz Vijetnama ili Afganistana, gdje superiornost u vojnoj moći nije osigurala pobjedu Amerikancima, Kinezima ili Sovjetima.
A najiritantnije je to što Musk u svom razmišljanju zanemaruje strašne vijesti o ratnim zločinima ruskog vojnog osoblja u Ukrajini. Zar niste čuli ništa o Buchi, Izyumu, Mariupolju? Ako je čuo, kako mu se jezik okreće čak i da sugerira mogućnost ostavljanja ukrajinskih zemalja iza Rusa, dajući im naš narod da piše?
U svakom slučaju, Muskove postove treba tretirati s određenim skepticizmom. Je li on međunarodni stručnjak ili vojni analitičar? Ne zaboravite da se već puno njegovih tweetova pokazalo polušalim ili provokativnim. No, u vrijeme pobijanja, uspjeli su stvoriti mnoge perturbacije na svjetskim burzama. Ponekad je to čak dovelo do tužbi. Mora se imati na umu da si najbogatija osoba na svijetu s vremena na vrijeme može priuštiti ekstravagantno ponašanje. I u isto vrijeme, nemojte stvarati idole, nategnute moralne autoritete, kako se ne biste još jednom razočarali u njih.
