S početkom ruske velike agresije na Ukrajinu, predstavnici njemačke stranke Sojuz 90/Zeleni postali su najdosljedniji pristaše isporuke oružja nama, uključujući sustave teškog naoružanja za Oružane snage Ukrajine. Štoviše, za razliku od drugih stranaka u vladajućoj koaliciji (Esdeks i Slobodni demokrati), promatramo potpuno unutarstranačko jedinstvo po tom pitanju. To nervira koalicijske saveznike i oporbu. Krajem travnja ove godine kritičari Ujedinjene oporbe (CDU/CSU) u Bundestagu optužili su Zelene da su posljednjih mjeseci drastično promijenili svoju političku poziciju pacifista. Istodobno, na jednom od predizbornih skupova u Bielefeldu, gdje je govorio “zeleni” ministar gospodarstva i vicekancelar Robert Habeck (Robert Habeck), primijetio transparent s natpisom “Zeleni su upaljači rata”. Podsjetimo čitatelje da je upravo to Habek koji je prije godinu dana, u svibnju 2021., kao supredsjedatelj stranke, posjetio ATO zonu i Reče Njemački mediji o potrebi opskrbe Ukrajine obrambenim oružjem iz Njemačke. To je izazvalo žestoke kritike u njemačkoj politici, a Annalena Berbok (u to vrijeme druga supredsjedateljica stranke) čak je opovrgnula riječi svoje kolegice, naglašavajući da je tzv. U nedavnom intervjuu objasnila je svoje tadašnje stajalište: “S njemačkim zalihama oružja dali bismo gospodinu Putinu još jedan izgovor za napad na Ukrajinu. Nismo mu htjeli učiniti tu uslugu” (Der Spiegel, 19.2022.). Umjesto toga, još jedan utjecajni predstavnik stranke, premijer Baden-Württemberga, Winfried Kretschmann (Winfried Kretschmann), uvjerava da je Habeck bio u pravu i kori se zbog šutnje o tome, jer se kao političar nije želio uplitati u vanjskopolitičke rasprave (F.A.Z., 07.05.2022.). Jesu li Zeleni doista pacifisti i što znači “feministička” vanjska politika koju vodi Berbock?
Kritičari iz oporbe namjerno apeliraju na povijest stranke, dobro znajući da su za većinu stanovništva i u Njemačkoj i u inozemstvu “zeleni” utjelovljenje ekoloških, antiratnih i antinuklearnih masovnih demonstracija 70-ih godina dvadesetog stoljeća. Rođeni su na studentskim prosvjedima 1968. godine. “Patlati hipiji” zagovarali su seksualnu slobodu i legalizaciju kanabisa, protiv NATO-a i za kraj Vijetnamskog rata. Na brojnim prosvjedima nisu se bojali potući se s policijom, kao što je to učinio budući njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer (Josip «Joschka» Fischer). Postojale su i bliske veze s maoističkim savezom komunista Zapadne Njemačke (KBW). Vizualno, sa svojom dugom kosom, ova generacija sada podsjeća na jednog od stranačkih “jastrebova”, AnHofreitera (Anton Hofreiter), čije oštre izjave uzrokuju da kritike oporbe budu najviše ispaljene kao odgovor, pa čak i prisiljavaju stranačke čelnike Zelenih da se distanciraju.
Stranka osnovana 1980. u Njemačkoj s takvom ideologijom i radikalnim elementima odmah je postala predmet interesa istočnonjemačke posebne službe Stasi i njihovih kustosa iz sovjetskog KGB-a. Nedavno je postalo poznato da je, prema nekim izvješćima, od 15 do 20 članova stranke blisko surađivalo s tim posebnim službama, a još 450 do 500 bili su doušnici. 80-ih godina Zeleni su krenuli širokim političkim putem i postigli određeni uspjeh, između ostalog i zbog masovnog pokreta protiv raspoređivanja američkih raketa Pershing-2 u Zapadnoj Njemačkoj i krstarećih raketa s nuklearnim bojnim glavama. Nesreća u Černobilu 1986. dodala je nove pristaše među njemačke birače stranke, koja se zalagala za ograničavanje uporabe nuklearne energije, a Zeleni su osvojili 8,7 posto glasova na saveznim izborima 1987. godine. Međutim, nakon ujedinjenja Njemačke, stranka, koja je svoju pozornost usmjerila na ekološke probleme, zanemarujući socijalne, značajno je izgubila potporu birača. Samo ujedinjenje s istočnonjemačkim “Savezom 90” (prilično heterogenom skupinom aktivista za građanska prava) omogućilo je novom političkom savezu da prevlada izbornu prekretnicu od 5 posto. Ali Zeleni su izgubili jednog od svojih vođa, “utemeljitelja stranke” Otta Shilija (Otto Sсhily). Izgubio je izbore na mjesto čelnika stranke i pridružio se SPD-u, a kasnije je postao ministar unutarnjih poslova.
“Zeleni u cjelini nikada nisu bili pacifisti. Na primjer, nikada nisam vjerovao, čak ni kad sam bio mlad, da Hitler može biti poražen bijelim zastavama i toplim riječima. To je u više navrata dovelo do razgovora s pacifistima, koje smo, naravno, imali i mi”, sayayav nedavno jedan od predstavnika “starije” generacije “zelenih” Hubert Kleinert (Hubert Kleinert). Bio je jedan od pouzdanika Joške Fischer, člana Bundestaga i ministra u državi Hessen (Der Spiegel, 18.2022.). Kleinert je napisao i knjigu Uspon i pad zelenih (1992.). Vrijedno je slušati riječi još jednog utjecajnog predstavnika starije generacije članova stranke. Već spomenuto, Kretchmann je uvjeravao: “Nisam bio pacifist, ali bio sam nuklearni pacifist. Nisam vjerovao u načelo nuklearnog odvraćanja, za mene je to bilo slično prijetnji samoubojstvom.” Još jedna potvrda tzv. “lažni pacifizam “zelenih” može biti činjenica da inicijator “Otvoreno pismo» Olafu Scholzu zahtjev da ukrajini osigura teško oružje postao je još jedan predstavnik više generacije “zelenih” Ralph Fücks (Ralf Fücks), sada na čelu utjecajnog Centrum Liberale Moderne.
Čini se da upravo među “zelenima” nalazimo najmanje predstavnika “EMMA-generacije” u njemačkom društvu. Ovim konvencionalnim pojmom mislim na njemačku generaciju od 70+ intelektualaca koji su se pridružili “Otvorenom pismu” poznate feministice i urednice časopisa EMMA Alice Schwarzer (Alisa Schwarzer), sa zahtjevom kancelaru da prestane opskrbljivati Ukrajinu oružjem, da pomogne našoj zemlji u pregovorima s agresorom, rekavši da nikada nećemo moći dobiti rat u Rusiji (F.A.Z., 29.04.2022.). Nedavno je teorijsku osnovu za ove stavove dao poznati filozof Jürgen Habermas, koji je korijen problema modernog njemačkog društva vidio u “mentalnoj” razlici između dviju generacija, a posebno u iskustvu opažanja posljedica Drugog svjetskog rata (Süddeutsche Zeitung, 28.04.2022). Nećemo se svađati s poznatim filozofom, ali napominjemo da je, osim “kolektivne empatije” tragičnog iskustva, potrebno zapamtiti individualno iskustvo, koje je različito za svakoga, čak i unutar iste generacije. Nije slučajno da Kretchmann ima tisuće ukrajinskih izbjeglica u Njemačkoj koje evociraju sjećanja na svoje roditelje izbjeglice tijekom Drugog svjetskog rata, što ga prisiljava da se suprotstavi “sablasnom pacifizmu” koji mu ne dopušta borbu protiv zla, a argumente Schwarzerovih pristaša naziva “banalnim”.
Na temelju toga ne čudi da su zeleni 1999. u koaliciji s Esdeksima (kancelar Gerhard Schroeder i vicekancelarka, ministrica vanjskih poslova Joška Fischer) pristali sudjelovati u vojnoj operaciji u bivšoj Jugoslaviji. Kretchmann se prisjeća: “… Godine 1999., zajedno s Joschkom Fischerom, s obzirom na rat na Kosovu, odlučili smo da je naša dužnost spriječiti teška kršenja ljudskih prava u središtu Europe”. Prema Kleinertovim riječima, odlučujući trenutak za takvu odluku bio je pokolj u Srebrenici. Unatoč tome, Joshka Fischer (koji se počeo zvati “Joshka Goebbels”) i dalje je dobivao svoj dio crvene boje u lice, a sama stranka počela je brzo gubiti pristaše. Očito je da je zato dvije godine kasnije stranka odbila podržati odluku Schroederove vlade o slanju njemačke vojske u Afganistan i počela je vraćati svoj položaj zbog zahtjeva za zatvaranjem nuklearnih elektrana u Njemačkoj. Prema njemačkim analitičarima, ti su događaji doveli do toga da su se Zeleni pretvorili u stranku koja se pokušava pridržavati pragmatičnog pristupa (Realpolitik), unutarnjim i vanjskopolitičkim pitanjima, o čemu svjedoči i potpora vlade Angele Merkel. 14,8% i 118 mjesta u Bundestagu koje je stranka osvojila na izborima 2021. najveći su rezultat ikada, što ga čini trećim (nakon CDU/CSU-a i SPD-a) utjecajnom političkom snagom.
Današnji čelnici Zelene stranke mlađa su generacija koja nije opterećena razmišljanjima o strahu od neizbježnosti trećeg svjetskog rata (na primjer, 28-godišnja Ricarda Liang, supredsjedateljica stranke). 26. veljače 2022. (subota – treći dan rata) bio je jedan od značajnih dana za Zelenu stranku. Na današnji dan Habeck i Berbok zapravo su prisilili kancelara Scholza da Ukrajini osigura prve serije obrambenog oružja. Od tog trenutka možemo reći da je “zelena” odjevena u maslinasto-zeleni kamuflažni oblik. Anton Hofreiter, botaničar po struci koji nikada nije služio u Bundeswehru iz zdravstvenih razloga, posljednjih je mjeseci postao stručnjak za teško naoružanje. “Suočavamo se s carskim kolonijalnim ratom osvajanja”, kaže botaničar koji zna imena svih cvjetova i biljaka u berlinskom Tirgartenu, a sada razlikuje sve vrste teškog oružja. Njegovi kritični napadi na kancelara Scholza i optužbe da nije brzo reagirao pred ratovi su iritantni među Esdeksima: “Čini se da je slogan “nikad više ratniˮ promijenjen u slogan “nikad više rat bez nas” (Der Spiegel, 18.2022.).
Velik dio njemačkog društva očaran je starim “pacifističkim” stereotipima, a neki su otvoreni pristaše pro-kremaljske stranke Ljevice i krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). Možda je zato bilo incidenata pokušaja bacanja jaja na Berbock u Wuppertalu tijekom njezina govora na predizbornom skupu (Fokus, 09.05.2022). Ali teško za njezin koncept “feminističke vanjske politike”. Aktualna njemačka ministrica vanjskih poslova rođena je u Hannoveru u obitelji boraca za okoliš i čist okoliš, a u njezinom vrtiću visio je plakat Greenpeace. Sasvim je očito da joj je slogan feminističke politike – “Razoružanje i demilitarizacija” – trebao postati vodič. Ali u uvjetima rata, sve je radikalizirano. “Bit feminističke vanjske politike jest imati na umu sve ljude”, izjavio je nedavno ministar (Der Spiegel, 19.2022.). Pomalo apstraktna i nejasna definicija daje temelj za kritiku protivnika koji je pokušavaju optužiti za činjenicu da opskrba Ukrajine oružjem doprinosi militarizaciji. Međutim, moramo odati počast Berbocku, jer ona i dalje tvrdi da je najviše moralno pravo da se žrtva mora zaštititi. Bez obzira radi li se o ženi pred silovateljem ili državom pred agresorom. Želio bih vjerovati da će njezin dolazak u Ukrajinu 10. svibnja samo ojačati njezinu poziciju. U svakom slučaju, Berbock i Stranka zelenih suočavaju se s teškim zadatkom – prevladati kompromitirane Ostpolitik.
