Zapamtite, pobjeda ima mnogo roditelja, a poraz je siroče. Ujutro 24. veljače Ukrajina je postala svojevrsno siroče za svoje brojne rođake do nedavno. Izjave “oporbe” su prestale, patentirani spasitelji nacije nestali su s horizonta, a negdje su nestali čak i oni koji su optužili predsjednika Zelenskog i njegov tim da su proruski. Čekajući skori poraz Ukrajine, zabilježeni domoljubi skrivali su se i razmišljali o mogućnostima za spašavanje sebe i svog kapitala. Zato što je to stvar od najveće važnosti za njih. Prijetnja oružanog osvajanja Ukrajine nije ih zadovoljila. Rizici su bili ogromni. Ne bi se svi složili s Putinom.
Iako su donedavno blisko surađivali s njim, podvrgavajući predsjednika Zelenskija lomljenju i neutemeljenim kritikama. Pripremali su državni udar i planirali ukloniti Zelenskog s vlasti. No, čim je postalo jasno da će Ukrajina preživjeti i odbiti neprijatelja, tradicionalni “zaglavljeni”, kritičari i kontrolori ponovno su se postrojili u vitkim redovima i pokrenuli napad na ukrajinske vlasti. Radi se o tome tko su ti ljudi, koji je njihov krajnji cilj i kojim sredstvima i metodama rade, a o tome će se raspravljati u ovom članku.
Od kampanje za predsjedničke izbore Volodimir Zelenskij postao je najveći neprijatelj onih koji su se kasnije počeli nazivati “nacionalnom oporbom”. Bili su prisiljeni tako se nazvati jer se pro-kremaljski OPFL također proglasio protivljenjem Zelenskom. Bilo je potrebno barem formalno odvojiti, jer je ideološko i strateško jedinstvo s neprijateljima Ukrajine bilo impresivno. Jasno je da-većina predsjedničkih snaga u parlamentu nije dopustila “oporbi” da uvelike našteti tijeku Volodimira Zelenskija. No, činjenica da se gotovo cijela kulturna i intelektualna elita Ukrajine, govornici civilnog društva, razni aktivisti i promovirani stručnjaci našli u “oporbenom” taboru stvorila je pojavu tuđmanosti i vremenskosti Zelenskijeve moći. Prisilio ga je da se stalno osvrće i odriče se svih vrsta insinuacija, da pažljivo rješava promjene i reforme kako ne bi u potpunosti uništio svoj krhki položaj.
Krhkost Zelenskijevog stava bila je da mu gotovo cijeli administrativni aparat nije bio odan. Bilo je malo nade za tužiteljstvo, sudove, Ministarstvo unutarnjih poslova, Nacionalnu gardu, vojsku. Glavni medijski resurs bio je u rukama oligarha i izravno na raspolaganju ruskim agentima. Zelenski se morao kladiti na jednog ili drugog oligarha, naizmjence koristeći svoje resurse. Morao je manevrirati s oligarhijskim parlamentarnim skupinama i boriti se protiv podmićivanja zastupnika njegove frakcije od strane oligarha. Svemu je pridodana stalna prijetnja uličnih prosvjeda, velikodušno inspiriranih “oporbom”.
Zelenski je bio prisiljen uzvratiti u svim smjerovima. Da dokažem da nije neprijatelj ili izdajnik Ukrajine. Dokažite svoje domoljublje kako ne biste izgubili potporu biračkog tijela na istoku i jugu zemlje. I cijelo vrijeme, stranka Europska solidarnost, Oporbena platforma za život i Rusija radili su ruku pod ruku protiv njega. Njihova retorika bila je svojevrsni ping-pong o darivanju kako bi se uništio Zelenskijev rejting, kako bi ga se lišilo njegove izborne baze. Iako izjave PES-a, Porošenka i njegovih “hranjenih” stručnjaka i aktivista o Zelenskijevoj izdaji nikada nisu potvrđene, isti ljudi ga još uvijek neopravdano napadaju. Ako sastavite sve “podmuklo” smeće koje su proizveli, postat će jasno da o osveti govore samo tada i sada.
Ako su se ranije takvi pokušaji osvete, iako provedeni podlim i opscenim metodama, ipak odvijali unutar određenog političkog područja, onda u uvjetima rata otkrivaju pravu bit i želju starih korumpiranih elita. Zato što kritiziraju Zelenskog s istim “specijalitetima” na istim nategnutim osnovama. Iste političke snage žele srušiti rejting i svrgnuti sadašnjeg predsjednika. To su isti ljudi, međutim, neki su već uhićeni, poput Medvedčuka, koji su prošle jeseni pripremali državni udar. Koji je održao tajne sastanke o organizaciji prijevremenih parlamentarnih izbora i kako najviše ograničiti moć predsjednika. Pokazalo se da su uporno tresli situaciju u zemlji uoči ruskog napada na Ukrajinu. Što implicitno podrazumijeva državni zločin. Stoga se slučaj jesenskog državnog udara mora istražiti, a sudionici uključeni u pobunu moraju biti kažnjeni.
Među onima koji su radili za neizbježnost rata, mnogo je onih koji su, ako nisu koordinirali svoje postupke s Rusijom, barem uvjerili Putina u katastrofalan pad Zelenskog rejtinga. Pokazao je slabost ukrajinskih vlasti i nemogućnost organiziranja otpora. Širio je glasine da Zelenski barem nije poštovan u oružanim snagama Ukrajine. Da Zelenski nije ravan zapadnim političarima i da se nitko ne želi baviti njime. Rekli su da Oružane snage Ukrajine nisu modernizirane. Razgovarali su i o nedostatku motivacije među ukrajinskim vojnicima za obranu “takve Ukrajine”dobro.”
Svi ti pojedinci imaju svoja specifična prezimena. Poznata je i njihova uloga, funkcije i zadaci. Poznati su i razmjeri štete koju su prouzročili. Između ostalog, činjenica da se Putin odlučio za potpuni rat protiv Ukrajine. Većina njih su obični vojnici i zaposlenici. Mnogi su uhvatili taštinu. Ali postoje i svjesni agenti s titulama i naramenicama. Uz modernu digitalnu fiksaciju informacija, vrlo je lako reproducirati njihove subverzivne aktivnosti. Te ljude treba kazniti, barem lišiti prava na rad u medijima na istom principu da je bilo koja aktivnost propagandista iz odjela Göbels zabranjena. I to neće biti lov na vještice.
Morat će se donijeti i novi zakoni kako bi se spriječilo ponavljanje destruktivnih utjecaja na daljnju povijesnu politiku i komemorativne prakse takvih političara kao što su zastupnik PES-a Volodimir Viatrovych i predani štitonoša te političke snage Vitaliy Haidukevych. Kao novinar Vakhtang Kipiani. Potrebno je detaljno analizirati “kreativnost” Vitaliyja Portnikova, Tarasa Berezovetsa, Tarasa Chornovila, Sofije Fedine, Alexandera Briginetsa. Pokažite u retrospektivi njihova “predviđanja”, “analizu” i “horor priče” i usporedite ih s onim što se zapravo dogodilo.
Vrijeme je da se prekine stranačka televizija, koja pod krinkom informacijskog pluralizma podmuklo progurava svoju glupu propagandu, koja se često uopće ne križa sa stvarnošću. Rad na čišćenju informacijskog prostora stranačke televizije mora se nastaviti. I to učiniti kao što su učinili s Medvedchukovim neprijateljskim kanalima: ZiK, NewsOne i 112 Ukrajina. Jer iako učinak stranačke propagande na kanale “ne-Porošenka” nije značajan, društvo mora prenijeti da ta kritika nije zbog prevlasti demokracije i pluralizma mišljenja u Ukrajini. I da su to slabi stranački pokušaji da prešute uspjeh i odgrizu barem nešto za sebe. Da je to kritika s određenim stranačkim prizvukom.
Bilo bi moguće dati mir Porošenkovom službeniku za informiranje. Prepustite to onima koji joj slijepo vjeruju i neće prestati to činiti. Ostavite ih unutar jednog zatvorenog prehrambenog lanca. Vjerojatno će biti. Ali ljudi već moraju objasniti da ta kritika nema nikakve veze s demokracijom i slobodom govora. Da se bogohulno “navijanje” Porošenkovih informacija posvećuje sudbini blokiranih stanovnika Mariupolja, za povlačenje civila, za budućnost vojske na Azovstalu samo je izgovor za napad na Zelenskog. Napadi su neutemeljeni, jer predsjednikov tim ulaže ogromne napore, uključujući diplomatske, i jedan kako ne bi poremetio smjenu ljudi. Isto vrijedi i za zahtjeve za javnim izvještavanjem o borbenoj spremnosti i vojnim porazima (!) naših oružanih snaga.
Isto vrijedi i za klevetu o navodnoj korupciji ukrajinskih vlasti, o krađi oružja koje su Zapadni saveznici dostavili Ukrajini. Sve to kako bi sakrili gigantsku korupciju u vremenima svojih prethodnika i nekako “ocrnili” suvremenike. Zapravo, ove kritičare je vrlo lako dovesti do čiste vode. Glavno je postaviti pitanje, čemu služi ta kritika i koja je njezina svrha? Društvo je već umorno od jeftinih objašnjenja i zataškavanja borbom za demokraciju i protivljenjem autoritarnim tendencijama u Zelenskom. To je bilo u skladu s ukrajinskom “oporbom” koju je donedavno pjevala ruska propaganda. Zapravo, kritičari za sve vrste cijena pokušavaju srušiti Zelenskijev rejting.
Sa stajališta ponašanja političkih konkurenata, to je navodno razumno. Ali po kojoj cijeni! Ukrajina je u stanju strašnog rata. Očajnički mu je potrebna međunarodna potpora solidarnosti, precizno oružje i financijska pomoć. Pa kako točno kritičari koji šire krivotvorine o krađi oružja, o izdaji na Chongaru, o nedostatku međusobnog razumijevanja između Zelenskog i Zaluzhnyja mogu pomoći Ukrajini? Ako bolje pogledate, to je ono što Rusija nastoji “prenijeti” Zapadu. Želi pokazati da Zelenskijeva pozicija nije tako sigurna. To oružje ne bi trebalo davati Ukrajini jer će biti ukradeno. Koliko god se činilo čudnim, pristaše “oporbe” također pokušavaju zajedno s Rusijom.
Međutim, karavana je već otišla. Zapad je vjerovao u Ukrajinu. To se dogodilo zahvaljujući Zelenskijevom timu. Ukrajina je svojom nesebičnom borbom, neustrašivim djelovanjem Oružanih snaga Ukrajine i kohezijom civilnog društva pokazala svijetu novu kvalitetu koja će postati novi uzor. A kritičarima, posebno onima koji se nadaju da će ponovno nešto “nagrizati”, neće zavidjeti. Njihovi pokrovitelji pretvorili su se u groteskne likove koji će se uskoro suočiti sa suđenjem. Nakon suđenja, ali pred narodom, morat će odgovoriti redoviti i dobrovoljni propagandisti prethodnog režima. Kao i samoproglašeni kontrolori koji su stekli bogatstvo i karijere u oponašanju kontrole nad moći od strane civilnog društva. Morat ćemo iskreno razgovarati o kritičarima i kontrolorima koji dolaze iz prošlosti.
Važno je reći da će pitanje kontrole nad vlastima od strane medija, javnih organizacija i raznih aktivista nakon pobjede biti jedno od najvažnijih. Jer Natasha Vlaschenko, Dmitrij Gordon, Vitaliy Portnikov i Matvey Ganapolsky ne mogu ostati vodeći medijski radnici u obnovljenoj zemlji. Naravno, oni i dalje planiraju pružati usluge oligarsima, bogatim političarima i lobističkim skupinama. Uvjerit će ih da su u stanju učiniti nevjerojatnu stvar – pružiti svojim sponzorima priliku da ostanu na vlasti. Iako je to beskorisna stvar, jer sada ne postoji takva sila koja bi se mogla natjecati sa stvarnim spasiteljima Ukrajine.
Oni se ne mogu i dalje pojavljivati kao javni kontrolori osoba koje, zajedno s bivšim vlastima, nisu uspjele reformirati agencije za provedbu zakona, sud i tužiteljstvo. Nove protukorupcijske institucije kastrirane su. Već su se pokazali. Vrijeme je za druge. A takvi kontrolori moći trebali bi biti oni koji su prošli ratni lončić. Ovaj rat će stati na kraj lažnim aktivistima koji su se, zapravo, bavili reketarenjem. Otkrijte varalice i odnesite ih u čistu vodu. Pokazat će intelektualnu slabost mnogih javnih intelektualaca i nedostatak čvrstih moralnih načela u takozvanim moralnim vlastima. Jedna riječ, Ukrajina čeka ogromne promjene. A s njima će biti pravi kritičari i kontrolori.
