“90-minutni telefonski razgovor s #Путіним: Rusija mora povući svoje postrojbe iz #України i priznati svoj suverenitet i teritorijalni integritet. Inače, diplomatsko rješenje se ne može zamisliti”, poruka se pojavila u večernjim satima u utorak, 13. rujna, na službenoj stranici u Cvrkut Njemački savezni kancelar Olaf Scholz. Pojavio se nekoliko minuta nakon razgovora spomenutog u tweetu. Razgovor je prilično znakovit, čiji sadržaj i ton jasno karakteriziraju novu geopolitičku situaciju. Situacija, formirana prvenstveno briljantnom ofenzivom Oružanih snaga Ukrajine u regiji Harkiv.
U prethodnom članku, naša publikacija je već govorila o tome kako je Kharkiv Ofenzyva radikalno utjecala na političku situaciju u samoj Ukrajini, Rusiji i zapadnom svijetu. Manifestacija tih promjena može se smatrati ovim telefonskim razgovorom, u kojem je njemačka kancelarka zapravo postavila ultimatum šefu Kremlja. Vrlo je vjerojatno pretpostaviti da je Scholz razgovarao s Putinom ne samo u svoje ime, već i u ime svih zapadnih saveznika, što je podrazumijevalo preliminarnu koordinaciju stajališta. To jest, zapravo, u telefonskoj slušalici, ruski predsjednik čuo je ultimatum Zapada.
Olaf Scholz nije razgovarao s Vladimirom Putinom od svibnja. Očito, još uvijek nije bilo ničega. Sada, nakon uspjeha ukrajinske vojske, očito je postojala tema za razgovor. I ne samo brbljanje, već i potražnja, pa čak iu obliku ultimatuma. Što je točno Olaf Scholz zahtijevao?
Kako Izvijestio Glasnogovornik njemačke vlade Steffen Hebestreit, njemačka kancelarka pozvala je ruskog čelnika da što prije postigne diplomatsko rješenje u ratu protiv Ukrajine, ukazujući na ozbiljnost situacije na fronti i posljedice ruske invazije. Pri tome je njemački premijer naveo potrebu za prekidom vatre, potpunim (!) povlačenjem ruskih vojnika s teritorija Ukrajine, kao i poštivanjem njezine teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta.
“Savezni kancelar naglasio je da daljnji koraci Rusije prema aneksiji (Ukrajine – ed.) neće ostati neodgovorena i neće biti priznata ni pod kojim okolnostima”, rekao je Hebestreit u priopćenju.
Osim toga, Scholz je skrenuo Putinovu pozornost na potrebu osiguranja sigurnosti u NE Zaporizhzhia. Također je naložio ruskoj strani da tretira zarobljene borce “u skladu sa zahtjevima međunarodnog humanitarnog prava, posebice Ženevskih konvencija, i da osigura nesmetan pristup Međunarodnom odboru Crvenog križa”.
Pa što je Putin odgovorio na ovo? Pribjegao je svojoj uobičajenoj taktici: objesiti vlastitu krivnju na ukrajinsku stranu. Očito je ruski vođa bio vrlo zabrinut i stoga nije previše razmišljao o uvjerljivosti svojih prijekora. Apsolutno se nije suzdržavao u svojim lažima.
To je rekao Putin, prema službenoj objavi Kremlja o ovom telefonskom razgovoru. “Vladimir Putin posebice je usmjerio kancelarovu pozornost na očito kršenje međunarodnog humanitarnog prava od strane ukrajinske strane, kontinuirano granatiranje gradova Donbasa, u kojima se ubijaju civili i namjerno oštećuje civilna infrastruktura. Ruski predsjednik detaljno je govorio o mjerama za osiguranje fizičke zaštite ZNPP-a, koje se poduzimaju u koordinaciji s IAEA-om, koja je izložena stalnim raketnim napadima ukrajine, što stvara stvarne rizike od katastrofe velikih razmjera”, navodi se u priopćenju kremaljske internetske stranice. A to je, kao što svi znaju, potpuno neistinito. Ne samo da ne odgovara: u stvarnosti je sve upravo suprotno.
Pretpostavljam da je izjava njemačke kancelarke o opskrbi energetskim resursima najviše nasmijala (ili možda zgrozila). “Opisujući stanje u europskom energetskom sektoru, Putin je naglasio kako je Rusija bila i ostala pouzdan dobavljač energetskih resursa, ispunjavajući sve svoje ugovorne obveze”, navodi se u priopćenju Kremlja.
Jasno je da već kandidiranjem Putin ne bi pristao na uvjete ultimatuma. Ali on nema toliko izlaza. Scholzov političar nipošto nije sklon avanturističkim izjavama, nikada ne bi izrazio izjave, a još manje ultimatume, da nije bio potpuno uvjeren u njihovu relevantnost.
U tom kontekstu vrijedi spomenuti nove informacije koje se odnose na događaje uoči ruske potpune invazije na Ukrajinu u veljači ove godine. Objavljeno je u srijedu, 14. veljače, od strane novinske agencije Rojters s pozivom na tri njegova izvora, bliska vladinim krugovima Rusije. Riječ je o sporazumima koje su predstavnici ukrajinskog vodstva uspjeli postići u pregovorima sa zamjenikom šefa uprave predsjednika Rusije Dmitrijem Kozakom. Podsjetimo, upravo je njegov Putin bio taj koji je ovlastio nadzirati, da tako kažem, ukrajinski smjer.
Dakle, prema izvješću Rojters, Kozakov je zapravo uspio sklopiti privremeni sporazum s Kijevom, što bi u potpunosti zadovoljilo ranije zahtjeve Kremlja. Prije svega, radilo se o odbijanju Ukrajine da se pridruži NATO-u. Prema izvorima, Kozak je uvjeravao Putina da bi, prema njegovom mišljenju, sporazum koji je postigao trebao lišiti Rusiju potrebe za provedbom velike invazije na Ukrajinu. Tako je Kozak preporučio svom šefu da prihvati dogovor.
Prije invazije Putin je u više navrata izjavio da se NATO i njegova vojna infrastruktura približavaju ruskim granicama, prihvaćajući nove članice iz istočne Europe, te da se Savez sada priprema uključiti Ukrajinu u njezinu orbitu. Prema riječima šefa Kremlja, to predstavlja “egzistencijalnu prijetnju” Rusiji.
Stoga je, prema Kozakovim riječima, takva prijetnja diplomatski uklonjena. Međutim, Putin je, kada mu je predočen Kozakov sporazum, jasno dao do znanja da mu ustupci koji su dogovoreni više ne odgovaraju. Već je želio mnogo više, uključujući aneksiju ukrajinskih teritorija. Dakle, posao je raskinut.
Ova situacija jako podsjeća na pregovore prije čuvene bitke kod Poitiersa – jedne od glavnih epizoda 100-godišnjeg rata između Engleske i Francuske. Tada su Francuska i njezini saveznici okupili tisuće vojnika predvođenih Jeanom II Dobrim. Bio je više od tri puta veći od engleskog interventnog korpusa na čelu s princom Edwardom (nadimak Crni princ za boju oklopa). Francuzi su nekoliko puta poslali parlamentarce Britancima tražeći predaju. Britanci su se, shvaćajući svoj naizgled beznadni položaj, u načelu složili. Tada su drski Francuzi uvijek iznova iznosili strože zahtjeve. Na kraju, Crni princ nije izdržao i izjavio je da će se boriti, čak i ako umre, ali više neće činiti ustupke. Kako je bitka završila, poznato je: potpuni poraz Francuza i hvatanje Jeana II Dobrog.
