Rusija nije osvojila Ukrajinu u tri dana, kao što je planirano, nije odnijela simboličnu pobjedu do 9. svibnja i malo je vjerojatno da će išta dobiti u bliskoj budućnosti. Vojni analitičar i šef najveće dobrotvorne zaklade za pomoć vojsci “Vrati se živ” Taras Chmut vjeruje da Rusija već zna da je izgubila, ali odgađa ovaj trenutak. I to može dugo odgađati.
U intervjuu s nama, Taras Chmut je ispričao kako volonteri daju ukrajinskoj vojsci taktičku prednost u odnosu na neprijatelja, koje oružje i opremu trebaju našim trupama i zašto povratak na administrativne granice 23. veljače više nije opcija.
“Neprobojni prsluci spašavaju živote”
Svi su na ovaj ili onaj način čekali 9. svibnja, očekujući da će se nešto dogoditi – masovni raketni napadi, Putinova objava rata, na primjer. Međutim, to se nije dogodilo, samo je Odessa granatirana. Zašto? A što sada očekivati, nakon 9. svibnja?
Ukratko, ne znam. Ako se proširi… Rat je alat za postizanje određenog geopolitičkog cilja, to mora biti osveta. Taj je rat izmakao kontroli u prva dva tjedna, a sada Rusija treba, s jedne strane, nekako završiti pobjedom, a s druge strane – ne takvom pobjedom, u kojoj će postati nova DNRK. To je pat pozicija u kojoj objava rata ili nešto slično neće dati potpunu prednost u odnosu na Ukrajinu i neće ubrzati pobjedu, već će, štoviše, povećati potporu Zapada Ukrajini i pritisak na Rusiju. Stoga je Rusija povoljnija za situaciju koja postoji.
A koja je korist Rusije od udaraca u trgovačke centre u Odesi? Štoviše, koristili su visokoprecizne hipersonične rakete Bodež.
Zapravo ne znamo kakve je rakete bilo i koliko, u koje svrhe su ispaljene i zašto, jer ne znamo što se tada dogodilo u tim objektima. Granatiranje se događa svakodnevno i nije baš ispravno povezati jednog od njih s određenim datumom.
Umjesto toga, 9. svibnja američki predsjednik Joe Biden potpisao je zakon o zakupu kredita. Kakvo oružje možemo nabaviti i koliko je vremena potrebno da ih koristimo na prednjoj strani?
Oklopna vozila, topništvo, zrakoplovstvo, MLRS, protubrodske rakete, protuzračna obrana, vozila, komunikacije i oprema za tangente. Koliko dugo? Od nekoliko mjeseci do beskonačnosti, do pobjede. Potrebno je najmanje dva mjeseca, ali postoje preliminarni paketi pomoći koje već dobivamo.
“Come Back Alive” više neće kupovati neprobojne prsluke, a rekli ste tijekom jednog od “Prednjih plovaka” (redoviti prijenosi s Taras Chmutom, drugim volonterima i stručnjacima u Twitter i YouTube o ratu – napominju. ed.), a ne neprobojni prsluci spašavaju živote.
Da, nećemo kupiti, jer se zahtjev za njima potpuno smanjio. S druge strane, doista – ne štede. Ako pogledate statistiku, ovo nije spasenje o kojem bismo željeli razgovarati.
A što štedi?
Vlastita radna artiljerija i zrakoplovstvo.
Kako će se potrebe vojske promijeniti u sljedećih mjesec ili dva?
To će ovisiti o tome koliko ćemo učinkovito i brzo dobiti i savladati pomoć zapadnih partnera. Sada ponavljamo put iz 2014. godine. Tada je potreba za neprobojnim prslucima i kacigama nestala za otprilike godinu i pol dana, sada će za šest mjeseci nestati. Komunikacija, vozila, izrezivanje, vojna obuka, sigurnost mina, predmedicinska skrb uvijek će biti relevantni. Bit će relevantni i složeni projekti, kao što smo to učinili s modernizacijom protuzračne obrane kopnenih snaga, a sada slične pokušavamo provesti u ratnom zrakoplovstvu. Trebat će vam i alati za popravak opreme koja vojsci nedostaje, na primjer, neki moderni japanski osciloskop kako bi zračne snage mogle provjeriti sovjetske blokove u zrakoplovima.
“Mi smo prva dobrotvorna organizacija u Ukrajini koja ima dozvolu za kupnju vojne robe”
Koliko je novca fond primio i iskoristio tijekom tih 2,5 mjeseca? Koji su bili najveći ugovori?
Primljeno je oko 3,5 milijardi UAH, od čega je potrošeno 2,1 milijarda UAH-a. U petak sam potpisao sporazum o još 16,5 milijuna dolara za jednu od vojnih zaliha za Glavnu obavještajnu upravu. Za oklopna vozila ugovoreno je više od 400 milijuna UAH- a, a još oko 100 milijuna UAH – prema drugom sporazumu o oklopnim vozilima. Odnosno, sada imamo tri velika ugovora, jedan od njih je u završnoj fazi, ovaj tjedan već čekamo isporuku, drugi je upravo potpisan, a drugi birokratska birokracija s izvoznim dozvolama. I svaki dan se nešto kupuje u manjem opsegu.
Možete li pojasniti ove ugovore?
O ugovoru za 16,5 milijuna dolara – ne. Naravno, kad ga stavimo, bit će puno fotografija i videozapisa, a o tome ćemo dugo razgovarati. A druga dvojica su oklopljena.Strojevi.
Što je još za to vrijeme stekla zaklada na što ste posebno ponosni?
Ova tri ugovora, koja sam imenovao, su naše dobivanje dozvole za kupnju vojne robe. Mi smo prva dobrotvorna organizacija u Ukrajini koja službeno ima priliku to učiniti. Prvi smo službeno kupili robu s dvojnom namjenom nakon 24. veljače. Općenito, iznos pomoći koju kupujemo i prenosimo značajno utječe na tijek neprijateljstava.
Koliko je važna uloga dobrovoljaca u ratu s Rusijom?
Ono što rade tisuće dobrovoljaca pretvara se u taktičku prednost Oružanih snaga Ukrajine na bojnom polju – zbog zasićenja vojnika raznim, ponekad nevojnim sredstvima u značajnim količinama. Riječ je o kvadkopterima, termalnim slikama, uređajima za noćni vid, radio postajama, automobilima, opremi, kompletima prve pomoći i još mnogo toga. Ovo nije raketni sustav, ali na bojnom polju, naš vojnik, na pozadini ruskog, bolje je opremljen i tehnički može bolje iskoristiti svoje oružje i opremu. Relativno gledano, stari LNG (easel protutenkovski bacač granata) zbog novog tableta, kvadkoptera, komunikacije između jedinica i stroja ima mnogo veću učinkovitost od ruskog kompleksa istih karakteristika.
Negdje drugdje, u drugim vojnim sukobima posljednjih godina, je li postojao tako moćan volonterski pokret?
To je ukrajinska jedinstvenost.
Koja je još naša prednost u odnosu na neprijatelja?
U određenoj mjeri – obuka našeg kadra, motivacija, moral i iskustvo. Činjenica da smo u defenzivi također nam daje dodatne mogućnosti. U određenoj mjeri, prednost je sada primiti opremu od zapadnih partnera.
“Come Back Alive” ima analitički odjel koji provodi različite studije. Imaju li praktični nastavak?
Hoće, ali kasnije, jer sada to ne ovisi o tome. Sada analitički odjel radi u drugom formatu. U kojem – još nisam spreman za glas.
“To je duga igra, a duga može biti drugačija”
Kako je počeo “Prednji plovak” i zašto?
Pojavila se sredinom veljače, kada je bilo puno medijske histerije, a pojavila se ideja da se razgovara s ljudima, da im se objasni što se događa. Slučajno sam se popeo na njega – i kao rezultat toga, prerastao je u veliki komunikacijski alat. Većina ljudi je daleko od vojnih tema, imali su puno pitanja i na njih treba odgovoriti.
Tijekom “Floata” vi i vaši kolege govorite mnogo informacija s prednje strane, kakva je situacija u različitim smjerovima. Kako znaš? Dobivate li dozvolu za distribuciju?
Imamo analitičare koji vrlo blisko surađuju s postrojbama, imamo izravan kontakt sa stotinama zapovjednika satnije, bojna, brigada, pukovnija i više. To nam pomaže da se učinkovitije uključimo u volontiranje, kao i da ispravno radimo na informacijskom planu, što je jednako važno. Ne primamo dozvole, ali ne otkrivamo osjetljive podatke. Kompetentni smo u onome što radimo i razumijemo što je u redu, a što nije. A to je važna razlika u odnosu na pozadinu svih ostalih. To radimo već 8 godina, imamo polovicu zaposlenika – vojsku, koja je stalno komunicirala i nastavlja komunicirati s vojskom. Zato nas nazivaju kompetentnim fondom za pomoć.
Često tijekom “Front Floata” kažete da Rusija zna da je izgubila rat i pokušava jednostavno odgoditi ovaj trenutak. Koliko dugo može odgađati?
Kao i u Siriji – godinama. 10 godina, na primjer.
I koliko možemo izdržati?
Godinama, kao i u Siriji, 10 godina. To smo već učinili 2014. godine.
Zapravo, ovo “već smo ga prošli” je zastrašujuće. Ne želim da se sve odugovlači tako dugo.
Mislim da neće trajati ni 10 godina. Ali ovo je duga igra, a duga može biti drugačija i ne osjećamo pobjedu o kojoj nam je Arestovič rekao nakon tjedan dana rata, da je cijela Rusija bila oduševljena.
Zašto je Alekseju Arestoviču, a ne samo njemu, dopušteno dodatno uljepšati naše pobjede, predvidjeti skori kraj rata? Vlasti to ne primjećuju ili je to korisno za njih?
Ima svoju ciljanu publiku i svoju specifičnu funkciju.
Reći laž? Pretjerivati?
Ohrabriti društvo.
Neka vrsta uvjeravanja.
Znači ti nisi njegova ciljana publika, kao ja, i zato to ne prihvaćamo.
“Pobjeda je povratak na sve administrativne granice u 2013.
U intervjuu‘yu “Lijeva obala” Rekli ste da se u proteklih 8 godina Ukrajina može bolje pripremiti za potpunu invaziju. Kako sada možemo popraviti situaciju?
Ne možete ponoviti svoje pogreške u budućnosti. Shvativši da se rat može oduljiti, trebamo pripremiti društvo, državu, gospodarstvo i sve ostale sfere života za ono što možemoemo postati novi Izrael, koji je u stanju pasivnog rata cijelo vrijeme.
Kako ćete procijeniti šanse Ukrajine da sve vrati do krajnjih granica 23. veljače?
Ne razmatram tu opciju. Ili gubimo ili pobjeđujemo, a pobjeda je povratak na sve administrativne granice 2013. godine. Srednje opcije više nisu važne. Ili ćemo pobijediti sada ili ćemo izgubiti sljedeći rat. To je malo skuplje od potpisivanja neke vrste primirja sada i zaustavljanja, ali morate nastaviti.
Ako će to biti duga igra, kada možete početi tražiti odgovorne za pogreške u pripremi za rat? Sada često kažu da nije vrijeme za to. Ali ako rat potraje nekoliko godina, besmisleno ga je odgađati. Vaš najnoviji post u Facebook Radi se o tome.
Nisam ja taj koji je počeo. Alexey Arestovich javno je u eteru emisije “Feygin Live”, koju je na internetu gledalo pola milijuna ljudi, izrazio brojne probleme i rekao da pokreće vlastiti “džihad” u potrazi za krivcima. Dakle, počinitelji nisu u Oružanim snagama, kako je rekao, nego u njegovom uredu s lijeve strane i kroz jedan. Prezimena od najmanje dvije koje sam izrekao (bivši ministar obrane Andrii Taran i bivši vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Ruslan Khomchak – napomena urednika). Te je ljude imenovao Ured predsjednika, a istaknuta je i njihova nesposobnost. A sada se postavlja pitanje pronalaska krivaca u vojsci.
Nije važno tko ga je započeo. Pitanje je ima li to smisla sada i kada će to biti.
Kada je riječ o mom postu, njegova je svrha zaustaviti takve priče vrlo jasnom reakcijom društva i volonterskog pokreta. Poruka je vrlo jednostavna: volonteri sada neće dopustiti vrijeđanje Oružanih snaga.
Što bi Ukrajina trebala postati nakon rata?
To je filozofsko pitanje na koje ne znam odgovor. Ali sigurno znam da ova nova zemlja mora imati normalnu borbeno spremnu vojsku, ekonomski pripremljenu za svaki mogući rat s bilo kim.
