Podsjetimo, i prije početka rata, kada je njegov miris već visio u zraku, bilo je mnogo optimističnih prognoza da će, kažu, pet biti dovoljno, pa, najviše deset tisuća leševa ruskih vojnika da rat prestane. Uostalom, to bi bila stopa smrtnosti jednaka afganistanskom ratu, koja bi premašila čečenski. Majke vojnika organizirale bi prosvjede, u Rusiji bi počeli neredi, vojska bi masovno odbijala ići u rat. Na vrhu vlasti započeo bi legendarni “toranjski rat”, koji bi završio državnim udarom. Uostalom, većina Ukrajinaca bila je uvjerena da uopće neće doći u rat, da Rusija blefira.
Međutim, nije se sve dogodilo kako se očekivalo. Rat je izbio, i to ne ograničeno, već u punom opsegu. I rusko društvo, kako se ispostavilo, u potpunosti podržava agresivnu politiku svog vodstva. Ako su ispitivanja javnog mnijenja provedena krajem veljače, odnosno na samom početku vojne kampanje, pokazala potporu djelovanju ruskog vodstva na razini od 71%, onda svježa sociologija već daje 83%. Majke vojnika, ako su tužne zbog smrti svojih sinova, tu tugu nadoknađuju udobnošću nadolazeće milijunte nagrade za one koji su poginuli u ratu (još uvijek ne znaju da će ih država još jednom prevariti, jer “nema rata”). Političari svih parlamentarnih stranaka proglašavaju anti-ukrajinske Filipiće i zagovaraju pobjedu ruskog oružja.
Ali što reći o Rusima koji su bombardirani kremaljskom televizijom, ako u slobodnom i demokratskom njemačkom društvu situacija s javnim mnijenjem nije bila mnogo utješnija, barem za Ukrajince. Osjećaj krivnje za Drugi svjetski rat, pokušaji da se isperu grijesi nacizma, želja da se sprijatelje s Rusima (na vrhuncu Sjedinjenih Država), na kraju je snažan poslovni interes njemačkih poduzetnika u Rusiji značajno utisnut u sociologiju.
Blagi pad privrženosti Rusima dogodio se tek u proljeće i ljeto 2014. godine. Aneksija Krima, agresija u Donbasu, rušenje malezijskog Boeinga malo su šokirali prosječnog Nijemca. No, u jesen iste godine sklapaju se prvi sporazumi iz Minska, što znači mir-prijateljstvo-žvakač. Još jednom, možete voljeti Ruse zaboravljajući sve njihove nedavne grijehe. A sociologija privrženosti Rusiji i njezinim građanima ponovno počinje puzati prema gore. A dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću njemačkih simpatija prema Rusiji, želja za približavanjem dviju zemalja počinje jasno nadmašivati simpatije prema Amerikancima, unatoč činjenici da upravo potonji jamče njihovu sigurnost.
Ispitivanje javnog mnijenja koje je Sociološki institut proveo u proljeće 2018. godine Civey naručilo njemačko izdanje Die Welt, utvrdio je da je 58 % njemačkih građana za zbližavanje Moskve i Berlina. A samo 26% ispitanika smatra da bi se Njemačka trebala distancirati od Rusije. Najjače simpatije prema Rusiji zabilježene su, naravno, u zemljama bivšeg DDR-a. Tamo politiku približavanja Berlinu i Moskvi podržava 72%. Štoviše, 43% njih je za “značajno zbližavanje”. U zapadnim zemljama zbližavanje je podržalo 54% ispitanika.
Upravo na tim osjećajima temeljila se nespremnost Njemačke da nam osigura oružje uoči rusko-ukrajinskog rata. Ispitivanje javnog mnijenja koje je krajem siječnja ove godine proveo sociološki centar YouGov, pokazalo je da je 59 % Nijemaca podržalo odbijanje svoje vlade da Kijev opskrbi Kijev čak i obrambenim oružjem kako bi se zaštitila od moguće ruske invazije. Samo 20% ispitanika smatra potrebnim poslušati pozive ukrajinskih vlasti, koje inzistiraju na opskrbi Njemačke oružjem.
Nijemci većinom nisu vjerovali, čak ni misli nisu pretpostavljale da će Rusija odlučiti napasti Ukrajinu. Rat? U samoj Europi? U XXI stoljeću? Ali nemoj te nasmijavati. I bolje je ne davati oružje, kako ne bi smetali Rusiji, a ne izazivali napetosti.
Ali što reći o prosječnom Nijemcu, čak ni sam savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier nije mogao zamisliti tako strašan razvoj događaja. Priznao je to i sam tijekom nedavnog razgovora s novinarima u svojoj rezidenciji, u palači Bellevue. “Moja procjena bila je da Vladimir Putin ne bi želio platiti potpunu gospodarsku, političku i moralnu propast svoje zemlje za svoje carsko ludilo. Kao i ostali, pogriješio sam”, izjavio je Steinmeier. Oh, taj Steinmeier, njegovo prezime izaziva idiosinkraziju kod većine Ukrajinaca. Dugo ćemo pamtiti podmuklu “Steinmeierovu formulu”, koja se Kremlju toliko svidjela jer je to zapravo bio “trojanski konj” s kojim je rusko vodstvo namjeravalo paralizirati ukrajinsku vanjsku politiku.
Pa, iako se sada njemački predsjednik odlučio pokajati, posebno u vezi svoje tvrdoglave potpore rusko-njemačkom plinovodu Sjeverni tok 2. “Moje držanje za Nord Stream 2 očito je bila pogreška. Držali smo se mosta.s, u što Rusija više nije vjerovala i protiv koje su nas upozorili naši partneri”, rekao je Steinmeier. Priznao je da Njemačka nije uspjela “stvoriti zajednički europski dom, koji bi uključivao Rusiju”. “Nismo uspjeli kada smo pokušali uključiti Rusiju u cjelokupnu sigurnosnu arhitekturu”, rekao je njemački predsjednik.
Pa, bolje ikad nego nikad. Zajedno s njegovim predsjednikom, većina Nijemaca proživljava langsam aber sicher (polako, ali sigurno – njemački.). Podrška Rusiji u Njemačkoj, želja za približavanjem sada ide na nulu. No potpora Ukrajini brzo raste. I to ne neki prolazni, već sasvim specifičan.
Na primjer, u vezi s nabavom oružja Ukrajincima. Prema sociologiji tvrtke Statista, broj pristaša nabave oružja među Nijemcima povećao se na 67%. Samo 29% je protiv toga. To se odnosi na vojnu pomoć koju Njemačka trenutno pruža. Malo lošije s idejom jačanja pomoći i pružanja teškog oružja Ukrajini. Trenutno se samo 31% zalaže, 63% – protiv. Ali langsam aber sicher Taj će se položaj također promijeniti.
Optimizam postavlja i spremnost Nijemaca da napuste ruske nositelje energije, za koje su nedavno stajali na planini. Prema svježoj sociologiji ZDF-politbarometar, 55% Nijemaca podržalo bi vladin embargo na rusku naftu i plin. Samo 39 posto ispitanika bilo je protiv.
Revolucionarne promjene događaju se u parlamentarnim strankama Njemačke. Na primjer, “zeleni” i liberali, koji su još uvijek bili protiv Rusije i za Ukrajinu, etablirali su se samo u svojim uvjerenjima. Glavni politički suparnici – CDU/CSU i socijaldemokrati – sada su u krvavoj raspravi o temi u kojoj su stranke više izdajnici, koji su služili Rusiji i blokirali pomoć Ukrajini.
Ali što reći, čak i takve pro-kremaljske, Putinfersteyerove političke snage kao što su stranka Ljevica i “Alternativa za Njemačku” priznaju svoje pogreške, pokaju se, čiste svoje redove od onih koji ne žele odbiti suradnju s Kremljem.
I takvi se procesi odvijaju ne samo u Njemačkoj, već iu tradicionalno određenim zemljama kao što su Italija, Grčka, Austrija, Francuska. Sada radikalno mijenjaju svoju retoriku.
Zapad se konačno oporavio i mijenja se. Ruski diplomati protjerani su iz europskih zemalja u cijelim čoporima. Kao što je već spomenuti Steinmeier s pravom istaknuo, odnosi s Rusijom pod Putinovim vodstvom nikada se neće moći vratiti predratnom statusu quo.
