Rusija je 2014. okupirala dio Donbasa i Krima. Ti Donbas i krimski tinejdžeri koji su bili pod okupacijom prije osam godina sada su mobilizirani za rat protiv vlastite domovine. Takva tragedija o modernom domaru napisana je perom moderne povijesti. A roditelji ovih mladića su prije svega odgovorni za ovu tragediju.
U proljeće 2014., Rusija je, iskorištavajući trenutak kada ukrajinska vojska u previranjima nakon Majdana nije bila spremna odbiti napad, brzo anektirala Krim i očistila lokalni otpor. Uz pomoć široke mreže agenata, poluotok je zarobljen gotovo odmah i gotovo bez otpora, što je Kremlju dalo razlog da govori o “dobrovoljnom pristupanju”.
Mnogo prije okupacije poluotoka, ruski mediji i proruski mediji, koji su tamo dominirali za vrijeme vladavine Viktora Janukoviča u Ukrajini, formirali su informacijsku stvarnost za lokalno stanovništvo, u kojoj je Rusija uspješna država s visokim životnim standardom i velikodušnim socijalnim paketom koji svojim građanima jamči visoku stabilnost. To se posebno odnosilo na državne zaposlenike, što je važno za Ukrajinu , zemlju s velikim državnim aparatom.
Također se može objasniti da je dio proruskog stanovništva i strasti donbasa podržao “ustanak” inspiriran Rusima u istočnoj Ukrajini. Aktivisti “L/DPR-a”, pod utjecajem kremaljske propagande i ne vjerujući vlastima nakon Majdana u Kijevu, željeli su steći “stabilnost”, kao na Krimu usred neizvjesnosti u Ukrajini.
Ipak, ako su njihovi postupci na početku takozvanog “ruskog proljeća” uloženi u neku materijalnu logiku, onda se daljnje akcije ne mogu nazvati drugim osim svjesnog samouništenja. Gotovo odmah postalo je jasno da u Donbasu “kao na Krimu” neće raditi. Rusija je pokrenula novu zabavu – “građanski rat” i referendum o stvaranju kvazidržava, a ne punopravnu aneksiju teritorija, kao na poluotoku.
Stoga su već u prvoj fazi oružanog sukoba u Donbasu mnogi tamošnji stanovnici napustili svoje domove. Relativno proruski nastrojeni stanovnici Donbasa otišli su u Rusiju, relativno pro-ukrajinski – u sigurne regije Ukrajine. Međutim, dio stanovništva je ostao. Neki od njih pripadali su otvorenim suradnicima koji su dobivali pozicije i rast u društvu: od marginalca do redatelja ili čak “šefa vlade”. Istodobno, bilo je ljudi koji nisu mogli napustiti okupirano područje iz osobnih razloga: nedostatak sredstava, stanje vlastitog zdravlja ili zdravlje voljenih osoba itd.
Na području koje ne kontrolira Kijev, oni koji su ideološki, bez ikakve materijalne koristi, podržavali “L/DPR”, unatoč razumijevanju nesretne situacije, pa čak i vojnih akcija, ostali su živjeti. Ostali su tamo živjeti sa svojom djecom.
Iskustvo drugih enklava koje je stvorio Kremlj u Gruziji ili Moldaviji reklo je da na tim područjima uopće nema obrazovanja, gospodarstva i bilo kakvih izgleda. Jedno je kada je odrasla osoba uzela putovnicu ugašene zemlje i ostala živjeti u “crnoj rupi”. Druga stvar je kada su ljudi namjerno lišili djecu obrazovanja, a time i budućnosti.
Lokalni certifikati nisu prepoznati nigdje u svijetu. Pa, osim u Rusiji, pa čak i tada ne previše voljno. Ali to ne smeta vođama nepriznatih republika i njihovim kustosima. Uostalom, za njih je glavni zadatak obrazovanja u “L/DPR-u” rusifikacija i apsorpcija jeftine kremaljske propagande. Nije ni čudo što Rusi masovno dovode učitelje iz Rusije na privremeno okupirana područja.
U 2022. godini djeca koja su imala 10 godina 2014. napunila su 18 godina. Od početka ruske potpune invazije na teritorije ordla provedena je potpuna mobilizacija, nakon čega se “vojnici milicije” “L/DPR-a” koriste kao topovsko meso.
Bez streljiva i obuke šalju se u oluju u ukrajinske utvrde, zapravo se koriste kao mamac za otkrivanje položaja za paljbu Oružanih snaga Ukrajine. Za Moskvu život mobiliziranih Ukrajinaca ne znači ništa, bez obzira na stranu na kojoj se bore. Naprotiv, što više “L/DPR” obitelji doživljavaju tugu iz “prokletih skloništa”, to će mentalno odbacivanje Ukrajine postati veće. Jer teško je pronaći veću emociju od smrti djeteta, brata ili oca. Naime, ruska propaganda izgrađena je na emocijama.
Međutim, najteži dio je smrt voljene osobe kako bi prihvatila nečiju odgovornost. Tijekom neprijateljstava, izbor osobe postaje presudan, jer za svaku pogrešku plaćate svojim životom. Zapravo, ljudi koji su ostali na okupiranim područjima odgovorni su za svoju djecu. A sada Moskva baca ovu djecu u pakao rata kao topovsko meso. To je cijena za odabir “stabilnosti i visokih prihoda”.
Situacija nije mnogo bolja na Krimu, gdje je Moskva odmah nakon okupacije počela masovno mobilizirati lokalne mladež. Ilustrativni trenutak bila je smrt mornara na krstarici “Moskva”, od kojih su mnogi bili ročnici s Krima. I to unatoč izjavama Kremlja da ročnici ne sudjeluju u “posebnoj operaciji”. Većina mornara u vrijeme okupacijeBili su djeca. Tako su ostali ne samo zbog krivnje vlastitih roditelja.
Krim nikada nije postao punopravni dio Rusije, jer pripojenje svijet nije priznao. Zapravo, poluotok je postao ogromna vojna baza, gdje lokalno stanovništvo služi kao resurs za njegovo održavanje. I opet – njihova smrt nije nešto tragično za Moskvu, jer, naprotiv, rješava problem mentalne povezanosti s Ukrajinom.
Trenutno Rusi provode putovnicizaciju na okupiranom jugu Ukrajine. Oni djeluju prema shemi: putovnica u zamjenu za prehrambene proizvode i socijalne naknade. Tako okupatori predlažu rješavanje društvene krize, koju su sami stvorili. Ali treba razumjeti da je putovnica za čovjeka u starosti. Trenutna mobilizacija.
Osvajači su već počeli. napravite odgovarajuće popise i ponuditi “unosne ugovore”. Novi mobilizatori – nove smrti, a s njima i mržnja prema Ukrajini.
Stoga logika opstanka građana koji se nađu pod okupacijom nalaže jedini izlaz – da se odmah povuku iz tih krajeva i tamo se vrate ili iz Oružanih snaga Ukrajine ili nakon Oružanih snaga Ukrajine. Ostati tamo znači podići “Ruse” za Kremlj, koji mu je potreban samo kao resurs za mobilizaciju.
Sada se nada da je većina roditelja naučila lekcije “L/DPR” u posljednjih osam godina. Barem odatle, postoje pozitivni signali o Neuspjeh većina roditelja je od podučavanja svoje djece u “ruskim školama”.
