18. svibnja održan je međunarodni događaj, čiji je značaj teško precijeniti: Finska i Švedska podnijele su zahtjev za članstvo u NATO-u. A stvar ovdje nije ograničena samo na geografsku i vojnu ekspanziju Sjevernoatlantskog saveza, već na mnogo globalnije stvari. Zapad je konačno shvatio potrebu za formiranjem novog koncepta međunarodne sigurnosti i započeo njegovu provedbu.
Nova zapadna arhitektura globalne sigurnosti konačno i neopozivo odbacuje samu mogućnost sudjelovanja Ruske Federacije u njoj. Barem za naredna desetljeća, sve dok se radikalne promjene u elitama i samom sustavu izgradnje moći ne dogode u samoj Rusiji. Trenutno je najveća zemlja na svijetu prepoznata kao glavni izvor opasnosti za svjetski mir. Sada je teško pronaći zamornog političara na Zapadu koji bi ozbiljno govorio o mogućnosti smirivanja Rusije.
A relativno nedavno, prije desetak godina, prosječni Finac ili Šveđanin nisu željeli ni intimno slušati o mogućoj umiješanosti zemlje u zapadni vojni blok kako bi se obranili od ruske agresije. Je li Rusija neprijatelj? Šalite li se? Ovo je naš dobar susjed i poslovni partner.
Švedska je 200 godina nježno njegovala svoju neutralnost, što joj je pomoglo da izbjegne smrt i uništenje Prvog i Drugog svjetskog rata. Vremena ekspanzionističkih kampanja Karla XII odavno su prošla i izbrisana iz nacionalnog sjećanja. Zemlju je zanimalo samo posao kao i obično, dobrobit i spokoj stanovnika. Da, još je postojala vojska, ali na nju je potrošeno relativno malo novca – 0,9% BDP-a.
Slična situacija razvila se i u Finskoj. Ova skandinavska zemlja nije imala namjeru ući u NATO s ostalim Europljanima. Nije ni čudo što se pojavio izraz “finizacija”, koji je u cijelom svijetu zapravo postao simbol neutralnosti.
Od kraja Drugog svjetskog rata Helsinki i Moskva pokušavaju izgraditi, koliko je to moguće, prijateljske odnose. U proteklih 30 godina obje zemlje aktivno uspostavljaju poslovne odnose, potičući prekogranični turizam. Helsinki i Sankt Peterburg povezali su brze vlakove.
Situacija se počela mijenjati 2014. godine, nakon što je Rusija anektirala ukrajinski Krim i izvršila invaziju u Donbasu. Obje su države shvatile da igranje prijateljstva s Rusijom ne samo da nema smisla, već postaje i opasnije. Moskva je krenula putem agresivnog širenja, tako da moramo biti spremni uzvratiti kada dođe sat “H”. Švedska i Finska pokrenule su proces “definhandizacije”, paradoksalnog kako zvuči.
Švedska je brzo povećala sredstva za vojni sektor. Počela je aktivnije graditi ratne brodove, budući da Šveđani očekuju glavnu rusku prijetnju od Rusa iz Baltičkog mora. Sljedeće godine zemlja planira povećati izdvajanja za obranu na dva posto BDP-a, čime će se ostvariti standardi NATO-a.
Šveđani planiraju povećati broj svojih vojnika. Sada oko 60 tisuća vojnika služi u vojsci. Očekuje se da će se taj broj do 2030. povećati za trećinu. Zemlja ima pet najmodernijih podmornica koje su posebno dizajnirane za uvjete Baltičkog mora. Stockholm namjerava ulagati u nove podmornice i borbene zrakoplove u narednim godinama.
Finci su bili još aktivniji u izgradnji svoje vojne moći, zbog činjenice da imaju više od tisuću kilometara kopnene granice s Rusijom. Na primjer, Finska sada ima jednu od najmoćnijih zračnih flota u Europi. Finski vojni piloti lete zrakoplovima F/A-18, naoružani najnovijim američkim raketama. Osim toga, Finci planiraju kupiti najnovije borce pete generacije F-35, bolje od kojih još ne postoji u svijetu.
A upravo od 2014. finski i švedski političari raspravljaju o mogućem pristupanju NATO-u. Isprva su bili prilično plašljivi, a onda su bili aktivniji. Javno mnijenje počelo se mijenjati polako, ali sigurno, naravno, u korist NATO-a. Sve je to bila reakcija i na rusku agresiju u Ukrajini i na propagandnu histeriju Kremlja s ciljem zastrašivanja Zapada. Iz Moskve su se trajno čule prijetnje Stockholmu i Helsinkiju. Kremlj je obećao “ozbiljne posljedice” za pokušaje dviju zemalja da se pridruže NATO-u.
Rusko tužiteljstvo pokrenulo je kazneni postupak protiv Finske na temelju optužbi za genocid. Slučaj se odnosio na razdoblje od 1941. do 1944. godine, kada je finska vojska privremeno osvojila vlastiti teritorij izgubljen tijekom “zimskog rata” 1939.-1940. od Sovjetskog Saveza. Prema Kremlju, Finci su tada namjerno uništili Ruse u koncentracijskim logorima.
Naime, krajem lipnja 1941., po nalogu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Finske, maršala Karla Gustava Mannerheima, na osvojenim područjima stvorene su kartice za preseljenjeOrija. Ali ne za uništenje ljudi, već za privremeno zadržavanje osoba koje su planirane za preseljenje na istok nakon kupnje Lenjingrada. Ali ti planovi finskog zapovjedništva nisu uspjeli, preseljenje se nikada nije dogodilo. Oko tri tisuće ljudi koji su bili u logorima (oko 10% svih zatvorenika) zapravo je umrlo. Ali uzrok smrti nije bilo namjerno istrebljenje, već glad i bolest.
Finska je na Pariškoj konferenciji 1947. priznala krivnju, platila odštetu i slučaj je zapravo zaključen. No, sedam desetljeća kasnije, Putinova Rusija odlučila je oživjeti ovog povijesnog pokojnika kako bi izvršila pritisak na Fince, koji su počeli razmišljati o članstvu u NATO-u.
Prekretnica u pitanju euroatlantskih integracija za Švedsku i Finsku bila je, naravno, datum 24. veljače 2022. godine. Nakon ruske velike invazije na Ukrajinu, Finci i Šveđani zapravo nisu sumnjali: da biste se zaštitili od agresivnog susjeda, morate se osigurati NATO štitom.
Ruske prijetnje su se pojačale. Pratili su ih demonstracije vojnih snaga u blizini kopnene granice s Finskom i mora – sa Švedskom. Međutim, to nije uplašilo ni Fince ni Šveđane, već ih je, naprotiv, uvjerilo u ispravnost smjera prema euroatlantskim integracijama. Parlamenti obiju zemalja bili su za članstvo u NATO-u velikom većinom glasova.
Dakle, s Finskom i Švedskom stvar je zapravo jasna. Iako Turska još uvijek blokira pregovore o članstvu dviju diplomskih zemalja. Siguran sam da će u bliskoj budućnosti biti moguće pronaći kompromisno rješenje i dovesti slučaj u punopravno članstvo.
I općenito, u pozadini ruske vojne agresije, slučaj širenja NATO-a otišao je u potpuno neočekivanom smjeru. Ili prije neka tri mjeseca, je li itko mogao zamisliti da će legendarno neutralna Švicarska razmišljati o euroatlantskim integracijama? Dok se rusko-ukrajinski rat nastavlja, Bern ubrzano pojačava svoje približavanje Sjevernoatlantskom savezu. Stoga Rusija već preventivno zastrašuje Švicarce “posljedicama”. I kao što već znamo, slično zastrašivanje Šveđana i Finaca samo ih je prisililo da ulože napore kako bi stekli članstvo u NATO-u.
