U Ukrajini su konačno zabranjene aktivnosti stranke “Oporbena platforma – za život” (OPZZh). Ova formulacija zvuči temeljno i beskompromisno, ali njezin pozitivan utjecaj na društvo ne povećava se od toga. Općenito, pitanje je koliko je takav pristup primjeren i opravdan, kao i hoće li ti postupci imati dublji utjecaj na javni i politički život? S jedne strane, ratno stanje u kojem Ukrajina trenutno boravi i otvorena suradnja predstavnika gore spomenute stranke s ruskim agresorom dovode do prirodnog zahtjeva u društvu za pravednim i oštrim kažnjavanjem počinitelja. S druge strane, u stvarnosti ukrajinskog političkog sustava, stranka je prazan zvuk, komad kojim se znoj briše s lica vrha političara za kojeg je stvoren i nakon pada kojeg će biti raspušten. Stoga ima li smisla nametati sankcije strankama u Ukrajini? Osim ako njihov suputnik nije osobna lustracija, transparentna i temeljita istraga, dovodeći slučajeve do logičnog zaključka i pravedne kazne.
Kratka povijest operacija uklanjanja malignih tumora
Baltičke zemlje bile su prve među bivšim sovjetskim republikama koje su pribjegle mjerama lustracije. Čišćenje vladajuće elite društva od onih koji su surađivali sa sovjetskim specijalnim službama i energetskim aparatom bilo je tamo, možda, proces pomalo mekan, ali transparentan i dosljedan. Najveći radikalizam zabilježen je u Latviji, gdje je bivšim zaposlenicima posebnih službi okupacijskih režima, kao i onima koji su nakon 1991. ostali u kontaktu s komunističkom partijom ili ideologijom, bilo zabranjeno kandidiranje na izborima bilo koje razine. U Estoniji, a kasnije i u Litvi, odabran je drugačiji i složeniji mehanizam. Prvo, ako se netko prijavio za visoku javnu dužnost, morao je javno svjedočiti o odsutnosti u svojoj biografiji trenutaka suradnje sa sovjetskim specijalnim službama. Drugo, bilo je potrebno dobrovoljno priznati rad za okupacijske uprave. Ako su kasnije istrage otkrile nesklad između svjedočenja i stvarnosti osobe, sudskom odlukom, na temelju važećeg zakonodavstva, oduzeta mu je titula, položaj i mandat.
Sličan sadržaj, temeljen na ideji ograničavanja političkog djelovanja onih koji su nekada surađivali sa sovjetskim posebnim službama, imao je lustraciju u Gruziji. Taj se proces odvijao prilično kasno u smislu proglašenja neovisnosti države, ali tamo su zaposlenici posebnih službi, stranačkih funkcionera i komsomolskih aktivista također lišeni prava na obnašanje visokih vladinih dužnosti i rad na sudovima. Čak i kasnije, usredotočujući se na baltički scenarij, kada su budući državni službenici morali priznati suradnju s posebnim službama okupacijskih uprava, lustracija se dogodila u Poljskoj. Taj je proces imao nešto drugačije značenje u bivšoj Njemačkoj Demokratskoj Republici, koja je započela gotovo odmah nakon pada Berlinskog zida. U njemačkim zemljama uvedene su sankcije protiv dužnosnika i dužnosnika zbog suradnje s posebnim službama, ali i zbog sudjelovanja u kršenju ljudskih prava.
Kako je Ukrajina organizirala kazneni režim
Godine 2014., s mahnitim odgađanjem, lustracija je postala jedna od glavnih tema u ukrajinskoj politici. Nakon događaja revolucije dostojanstva, u društvu je postojao ogroman zahtjev za pročišćavanjem vladajuće elite: zahtijevali su uklanjanje i kažnjavanje dužnosnika koji su bili povezani s vlašću Viktora Janukoviča, a zatim nisu zaboravili na Komunističku partiju, koja definitivno nije radila u korist naše države. Stoga je usvojen zakon “O pročišćavanju vlasti”, koji nam je pokrenuo ne samo novo iskustvo, već je postao i zanimljiv i jedinstven presedan općenito. Imajući pred našim očima primjer drugih zemalja u kojima su ideološki pristaše totalitarnih režima pali pod lustraciju, suočeni smo s potrebom čišćenja državnog mehanizma od predstavnika stare korumpirane vlade. Iako ne smijemo zaboraviti da su Stranka regija i Viktor Janukovič navodno izabrani na izborima, imali su određenu potporu u nekim dijelovima zemlje, a također su bili usko povezani s dijelom post-majdanske političke stranke koja je usvojila zakon o lustraciji.
Navedeno nije moglo ne utjecati na proces donošenja navedenog zakona i njegovog sadržaja. U svakom slučaju, formirali su registar od nekoliko stotina dužnosnika, od kojih su neki kasnije otpušteni s posla. Ako je osoba bila na visokoj poziciji pod Janukovičem više od godinu dana, lišena joj je prava da podnese zahtjev za javnu službu sljedećih deset godina. Uspjeh post-majdanskih godina može se smatrati pojavom prakse proglašavanja imovine i bogatstva od strane vladinih dužnosnika i zamjenika. Naknadna analiza i provjera deklaracija, koje su slobodno dostupne, potencijalno su izvrstan mehanizam za kontrolu aktivnosti vladajuće elite i temelj lustracije beskrupuloznih figura. Naravno, pod uvjetom da je proces transparentan i da postoji mehanizam za privođenje počinitelja pravdi. Nažalost, provedenim izmjenama nisu predviđena ograničenja za zastupnike vremena Janukovecha, koji su se okaljali suradnjom s zločinačkim režimom. Međutim, provedeni koraci izgledali su obećavajuće.
Gdje se grablje mogu sakriti?
Nema sumnje da je lustracija dužnosnika i narodnih zamjenika vrlo svrsishodna ideja i važan i nužan korak u sadašnjoj fazi razvoja naše države i društva. Sociologija pokazuje da je upravo lustracija bila jedan od najistaknutijih zahtjeva 2014. godine, i danas je relevantna. Dužnosnici i zamjenici, kada idu služiti ukrajinskom narodu, trebali bi to uzeti u obzir, a ne vlastite džepove ili, štoviše, interese nekoga izvana. Gledajući susjednu Moldaviju, gdje komunisti imaju značajan utjecaj na politički život i mogu dugo blokirati rad parlamenta i oduprijeti se odobravanju važnih odluka za društvo, pobrinut ćemo se da Ukrajina učini pravu stvar kada smo zabranili one s crvenom zvijezdom na čelu.
Istodobno, važno je zapamtiti da se lustracija ne može odvijati samo na institucionalnoj razini i odnosi se na zabranu štetnih parazitskih stranaka. Taj bi proces također trebao imati individualnu manifestaciju i izravno pogoditi određene ličnosti, naravno, u okviru Ustava Ukrajine i sadašnjeg zakonodavnog okvira. I također – biti transparentan i ne gubiti snagu i javnu težinu, pozornost javnosti s vremenom. Također, lustracija nije uklanjanje osobe s dužnosti i njegov prijenos na drugu, ne manje kruh. Lustracija je lišavanje osobe sa sumnjivim stavovima i nepravednim ugledom prava na utjecaj na tijek razvoja zemlje i društva. Možda ne samo na 10 godina.
Što je pozitivno od baltičkog iskustva? Izrazita osobna dimenzija lustracije! Stoga nitko od počinitelja nije mogao odsjediti val bijesa javnosti zbog privremenih znakova – stranaka. Ako je osoba kriva – surađivala je s okupacijskim režimima ili naštetila vlastitoj državi, za to mora odgovarati pred zakonom i sunarodnjacima. U najmanju ruku, u obliku ograničavanja mogućnosti političkog djelovanja i zabrane određivanja sudbine njihove zemlje u budućnosti. To je pitanje na koje bih želio skrenuti pozornost u kontekstu zabrane OPFL-a. Ova akcija ne bi trebala postati polusrdna i staviti dim u fokus javnosti! Kozmetička zabrana zabave nije dovoljna! Proces kažnjavanja nitkova može započeti s tim, ali ne i završiti. Nakon Majdana, Stranka regija je zabranjena, ali koliko vrijedi ta zabrana ako su neki njezini članovi mirno otišli pod zastave OPZZh-a i nastavili turneje? Stoga bi ovaj put vrijedilo ne samo zatvoriti cirkus, već i pobliže pogledati klaunove.
