Dana 24. veljače 2022. bojišnica se protezala od Bjelorusije (odakle je oko 60 taktičkih skupina bojne ruske vojske napredovalo do Kijeva) preko Černobila i Černihiva do obale Crnog mora, koju su blokirali ruski brodovi. Istodobno, raketni napadi izvedeni su na gotovo sva regionalna središta i velike infrastrukturne objekte – od Lavova do Mariupolja, Černihiva i Odese.
Zbog izdaje u sigurnosnim snagama regije Kherson četvrtog dana ruske ofenzive, Ukrajina je izgubila kontrolu nad ušću Dnjepra i komercijalnih luka u Mariupolju i Berdyansku u Azovskom moru. Nikolaev, koji ima pristup Crnom moru uz rijeku Bug, našao se u zoni intenzivnog topničkog granatiranja. Luke Odessa i njezini satelitski gradovi Yuzhnoye i Chornomorsk ostali su pod kontrolom Kijeva, ali su čvrsto minirani kako bi se spriječilo rusko slijetanje.
To je značilo da je Ukrajina izgubila svoj prolaz kroz koji se tradicionalno izvozilo oko 85% žitarica, gnojiva, poljoprivrednih proizvoda i valjanog čelika. Proračunski prihodi od morskih luka do sada su činili najmanje 8% nacionalnog BDP-a.
Nakon što su Rusi zauzeli Otok zmija, korištenje dunavske logističke zone postalo je složenije. Kremlj je planirao pretvoriti otok u amfibijsku odskočnu dasku za Bessarabiju – južni dio regije Odessa između Dunava i Dnjestra. Ruska ofenzivna strategija predviđala je zatvaranje cijelog koridora Crno more-Azov s Moldavskim Pridnjestrovljem, pod kontrolom Rusije od 1993. godine.
Sve je to značilo da je Ukrajina izgubila ne samo petinu teritorija zemlje, već i značajan gospodarski potencijal i mogućnost izvoza žita, za koje, osim mora, praktički nema prometnih pravaca. Kopnena ruta bila je iznimno preopterećena, posebno preko granice s Poljskom – glavni način opskrbe Ukrajine gorivom i logistikom potrebnom za vođenje rata.
Zrno vrijedno svoje težine u zlatu
Ukrajina je 2021. zauzela peto mjesto među najvećim svjetskim izvoznicima pšenice (10 % svjetskog izvoza), treće po izvozu kukuruza (12 %) i drugo po izvozu ječma (15 %). Posljednjih godina izvozi se od 40 do 62 milijuna žitarica i mahunarki godišnje. Zbog nedostatka izvoznog kanala, domaće cijene poljoprivrednih proizvoda u Ukrajini pale su za 40-50%, u usporedbi s predratnim razdobljem, a svjetske cijene gotovo su se udvostručile. Prema potpredsjedniku Kijevske ekonomske škole, profesoru Olegu Nivievskom, gubici države iznose oko 24 milijarde dolara.
Unatoč krađi žita iz dizala u regijama Kherson i Zaporizhia i tisućama hektara napuštenog ili uništenog zrna na prvim linijama bojišnice, otključavanje luka omogućit će Ukrajini prodaju više od 20 milijuna proizvoda od žitarica u vrijednosti od oko 10 milijardi dolara. To je najavio Serhiy Danilov iz Ukrajinskog centra za bliskoistočne studije.
Uzimajući u obzir privremeno okupirana područja i uništene usjeve, poljoprivrednici će prikupiti oko 70 milijuna žita protiv 106 milijuna u 2021. godini, prema Ukrajinskoj udruzi za žitarice.
Kako spriječiti izbijanje gladi
Jedini način da se izbjegne prehrambena kriza u zemljama kritično ovisnim o ukrajinskom zrnu je, s jedne strane, dobivanje operativne i taktičke superiornosti od strane Oružanih snaga Ukrajine u sjevernoj crnomorskoj regiji, a s druge strane, naporima partnerskih zemalja da poboljšaju izvoz poljoprivrednih proizvoda.
Prvi korak bio je zbacivanje ruskih brodova s ukrajinskog Crnog mora. Ova operacija trajala je od travnja do početka srpnja. U početku je potopljen vodeći brod ruske crnomorske flote, krstarica Moskva. Osigurao je kontrolu nad otokom zmijama i ušću Dunava, pa je njegova neutralizacija omogućila ponovno zauzimanje otoka krajem lipnja.
To je smanjilo rizik od napada na Odessu s mora. Korištenje oružanih snaga Ukrajine najnovijih zapadnih sredstava borbenih brodova, kao što su rakete Harpun i laki raketni bacači HIMARI (Topnički raketni sustav visoke mobilnosti), dopušteno diktiranje uvjeta u crnomorskom kazalištu operacija. Trenutno je normalizacija logistike izvoza žitarica prenesena na ukrajinske partnere u UN-u, čija je nadležnost spriječiti prehrambenu krizu u Aziji i Africi.
U takvim okolnostima sredinom srpnja predložen je četverostrani format sporazuma koji je trebao osigurati izvoz žita kroz ukrajinske crnomorske luke. Sporazum su s jedne strane potpisali Ukrajina, Turska i UN, a s druge – Turska, UN i Ruska Federacija.
Što je službeno dogovoreno
Dogovoreno je da plovila koja idu u ukrajinske luke po žitarice i gnojiva u Turskoj kontroliraju zaposlenici Združenog društva koordinacijski centar (JCCC). Uključuje predstavnike svih zemalja potpisnica.
Na moru plovila mogu biti u pratnji bespilotnih letjelica, vojnih zrakoplova ili brodova HRM-a, ako je takva odluka dogovorena u Centru. Turska strana ustrajavala je na tome, budući da se radi o dijelu svoje flote u konvojima. Prema novinskoj agenciji. Anadoluu tu su svrhu plovila turske mornarice, posebno podmornice tipa 214, već povučena iz Crnog i Sredozemnog mora.
Ukrajinska strana obećala je očistiti luke Odessa, Yuzhny i Chornomorsk. Prema izvorima u Ministarstvu obrane Ukrajine, ove akcije neće dovesti do vojne prijetnje, budući da Oružane snage Ukrajine imaju dovoljno topničkih resursa za kontrolu teritorija, o čemu svjedoči povijest de-okupacije otoka Zmiyiny.
Sporazum će vrijediti 120 dana od datuma potpisivanja i može se produljiti ako barem jedna od stranaka ne proglasi jednostrano povlačenje. Stranke jamče sigurnost brodova.
Nažalost, infrastrukturna sigurnost načelno nije dogovorena, što su ujedinjeni narodi već prepoznali. Znakovito je da ne postoji mehanizam za dovođenje strana u odgovornost za kršenje sigurnosnih jamstava.
Upravo je ta činjenica omogućila Rusiji da nekažnjeno udari u infrastrukturu luke Odessa već sljedećeg dana nakon potpisivanja sporazuma. UN još uvijek nisu izrazili “duboko ogorčenje” glede tog pitanja, kao što je to činio i ranije.
To znači da infrastruktura i lučki radnici neće biti sigurni ni pri utovaru brodova. Iznos osiguranja za brodove i teret u takvim uvjetima može biti veći od troška samog zrna.
Izdaja ili pobjeda?
I ukrajinski i strani stručnjaci s kojima sam razgovarao spremni su vjerovati da će gotovo svi dobiti materijalnu korist od provedbe sporazuma od strane stranaka, ali što se tiče ugleda, Rusija će ovdje imati najmanje koristi. Putin će izgubiti strateški važan utjecaj na čelnike Afrike, srednje Azije i Bliskog istoka.
Status spasitelja hrane preuzima Turska. A za nju je to iznimno važno sredstvo uoči planirane vojne operacije u Siriji i jačanja položaja u Libiji, gdje su turske specijalne snage već uništile jedinicu ruskih kondomata iz WAGNER PMC-a.
Otključavanje izvoza omogućit će ukrajinskim poljoprivrednim tvrtkama da financijsku godinu završe s mnogo manjim gubicima nego što su se bojali. Mnoga poljoprivredna poduzeća bit će spašena od bankrota. Zahvaljujući tome, ukrajinski poljoprivrednici moći će ubirati usjeve za koje je oslobođen prostor u dizalima, primati valutu i plaćati porez u državni proračun, rekao je Hlib Vyshlinsky, izvršni direktor ukrajinskog Centra za ekonomsku strategiju. “Time se ne rješava problem stabilnog proračunskog manjka od oko 5 milijardi dolara mjesečno, ali se izbjegava nepotreban rizik od insolventnosti”, uvjerava Vyshlinsky.
Izvoz poljoprivrednih proizvoda sada osigurava oko 5% ukrajinskog BDP-a i značajno kompenzira devalvaciju nacionalne valute. Od kraja veljače grivna je već izgubila više od trećine svoje nominalne vrijednosti. Ujedinjeni narodi ponovno stječu svoj ugled jer su njezini postupci posljednjih godina izazvali brojne kritike u smislu učinkovitosti i odgovornosti. Institucija ispunjava svoju neposrednu obvezu spašavanja milijuna ljudi u zemljama trećeg svijeta kojima prijeti rušenje cijena hrane, a možda i migracije.
Međutim, Turska je osvojila najviše: popust od 25% na kupnju ukrajinskog žita i prestižni status jamca ekonomske stabilnosti u zemljama kritično ovisnim o uvozu ukrajinskog žita, posebno na Bliskom istoku.
Rusija je tražila više
Kao dio sporazuma, Rusija je ukinula antidampinške pristojbe na izvoz poljoprivrednih proizvoda, sjemena, hrane za životinje i gnojiva, kao i sankcije na uvoz lijekova i medicinske opreme. Zbog tih ograničenja, 14 od 20 međunarodnih brodara, koje su činile oko 70% trgovine robom, napustilo je rusko tržište, piše ruska publikacija Kommersant. Stoga se logistički potencijal Ruske Federacije značajno smanjio.
Najvažnija stvar oko koje se Rusija uspjela dogovoriti kao rezultat sporazuma o žitaricama je opskrba komponentama za zrakoplove Boeing i Airbus, od kojih je više od 500 “nacionalizirala” na početku rata iz flote koju su unajmile ruske zrakoplovne tvrtke. Ova velikodušnost ukazuje na to da vlasnici ovih zrakoplova ne gube nadu da će ih vratiti putem suda ili pregovora. “Deblokadom opskrbe komponentama pokušavaju spriječiti njihovu “kanibalizaciju”, odnosno rastavljanje rezervnih dijelova kako bi se održala plovidbenost jedinica ruske flote”, komentirao je stručnjak Ministarstva infrastrukture Ukrajine pod uvjetom anonimnosti.
Sporazum također daje Rusijith alati za zaobilaženje plinskih sankcija, budući da se jeftini ruski plin koristi za proizvodnju gnojiva. Prije rata udio Rusije u njihovim isporukama EU-u i SAD-u iznosio je oko 12%. Rojters napominje da je EU spreman odmrznuti imovinu nekoliko sankcioniranih banaka kako bi mogle provesti sporazume o trgovini hranom i gnojivima.
Ratni zločini
Međutim, kvaka leži u drugom: je li Rusija uopće spremna ispuniti svoj dio sporazuma? Te su sumnje opravdane, osobito nakon granatiranja luke Odessa, koju su ruski mediji u početku nazvali “ukrajinskom provokacijom”. Sudjelovanje Ruske Federacije u sporazumu može postati zaštita od njezina priznanja kao sponzora terorizma, o čemu se ozbiljno raspravlja ne samo u Ministarstvu vanjskih poslova Ukrajine, već iu američkom Kongresu.
“To može objasniti drzak čin ubijanja ukrajinskih ratnih zarobljenika u koloniji Olenivska u regiji Donjecka 29. srpnja: sada Rusija ima adut u obliku pakta o kruhu”, kaže profesor. Poslovna škola u Rigi Glen Grant, bivši analitičar u Glavnom stožeru britanskih oružanih snaga. U Olenivki je zadržan dio vojnika garnizona Mariupol, čija se predaja u tvornici u Azovstalu dogodila krajem svibnja pod strogim jamstvima UN-a i Međunarodnog Crvenog križa. “Sada Putin može doslovno pljunuti na sve njih, razumijevajući interes i Ukrajine i Turske za provedbu koridora žita”, zaključuje Grant.
Kao što znate, Moskva je zahtijevala mnogo više, osobito potpuno “primirje od kruha”. To znači primirje na prvoj crti bojišnice i deblokiranje ukrajinskih luka. “To je Putinov glavni interes, jer su njegove postrojbe na Istočnom frontu iscrpile svoj ofenzivni potencijal, trebaju nadopunu i pregrupiranje, a na Južnom frontu nalaze se u iznimno nepovoljnom taktičkom položaju”, kaže vojni stručnjak Oleg Ždanov, bivši zaposlenik Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine.
Na brifingu nakon potpisivanja sporazuma, glavni tajnik UN-a António Guterres izjavio je kako bi svijet konačno mogao odahnuti. Tog dana, cijene pšenice pale su tri posto na Čikaškoj burzi. “Istodobno, nema smisla da Rusija odustane od ucjene izgladnjivanjem kako bi izvršila pritisak na Ukrajinu, posebice u uvjetima predstojeće zime, kada će EU biti prisiljena suočiti se s neviđenom nestašicom plina”, zaključuje Ždanov.
Je li postojao tajni protokol?
Vjerojatno se iza kulisa raspravljalo i o zanimljivijim uvjetima za Rusiju, poput daljnjeg ublažavanja zapadnih sankcija. Suprotno propagandi Kremlja o takozvanoj “zamjeni uvoza”, oni nanose značajnu štetu ruskom gospodarstvu. Na primjer, Rosneft i Gazprom uskoro bi mogli nastaviti opskrbu trećih zemalja naftom, koje su zabranjene četvrtim paketom sankcija. Odluku su donijeli predstavnici zemalja EU-a kako bi se “izbjegle negativne posljedice za sigurnost hrane i energije u svijetu”, izvijestila su izvješća Rojters.
U Jemenu živi 3,5 milijuna ljudi koji pate od gladi. Svake godine zemlja uvozi oko 3 milijuna pšenice, od čega 26% dolazi iz Ukrajine. Druga zemlja, Šri Lanka, bankrotirala je zbog rasta cijena hrane. To je 75% ovisno o uvozu žitarica iz Ukrajine.
Žito koje na Bliski istok isporučuju posrednici s neizvjesnim ugledom, navodno kako bi se izbjegla “humanitarna kriza”, može se zaplijeniti u lukama EU-a i Turske, budući da je značajan dio ukraden s okupiranih područja Ukrajine. Nedavno su libanonske vlasti uhitile brod s ukradenim ukrajinskim zrnom, izvijestila su Bloomberg.
Zrno pomiješano s krvlju
Iako stupanje na snagu sporazuma o žitaricama stabilizira regionalna i globalna tržišta, Kremlju daje i zeleno svjetlo za ratne zločine.
U noći 31. srpnja balistički projektil lansiran s Krima na Mykolaiv ubio je predsjednika najmoćnije ukrajinske poljoprivredne investicijske tvrtke Nibulon, Alekseja Vadaturskog, poznatog kao arhitekta dogovora o žitaricama na ukrajinskoj strani.
Njegov stan u predgrađu Nikolaeva nije se nalazio u blizini vojnih objekata, a rakete S-300 prilagođene kopnenim ciljevima pripadaju modernom visokopreciznom oružju. Mnogi stručnjaci ovu smrt pripisuju ruskoj odmazdi za dogovor, čija konačna verzija nije bila slična “Minsku-3” na koji je Putin računao. Ovu verziju događaja agenciji Interfax-Ukrajina prijavio je glavni državni odvjetnik Ukrajine Andriy Kostin.
Međutim, najnepredvidljivija posljedica službene prisutnosti Rusije u sklapanju međunarodnog rješenja – prvi put nakon invazije – je pogubljenje ratnih zarobljenika mariupolskog garnizona u zatvoru Olenivska 29. srpnja. Vraćajući se upozorenjima Glena Granta, ruska strana će moći počiniti tako razmetljive zločine pod krinkom sudjelovanja u žitu.sporazuma.
Pitanje je koliko će još takvih Ukrajinskih Katynsa izdržati cinizam međunarodne zajednice i samog UN-a? Potonji se još uvijek nada sporazumima s Rusima, ali, kao što povijest pokazuje, računi za takve transakcije s Rusijom prije ili kasnije morat će se platiti krvlju. Do sada – krvlju Ukrajinaca.
Prijevod s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezreno, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoće li se raspravljati o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Bitwa o ziarno.
