Borbe u Donbasu nakon aktivne faze 2014.-2015. sve se više nazivaju rovovskim / pozicijskim ratom ili sukobom niskog intenziteta. Unatoč tim definicijama, granatiranje na kontaktnoj liniji ne prestaje, vojska i civili umiru. Pogoršanja se događaju povremeno, a ponekad prijetnja doseže svoj maksimum, kao što je to bilo u proljeće ove godine. Bili smo na rubu gotovo potpune invazije Ruske Federacije, koja je spriječena zahvaljujući koordinaciji napora na međunarodnoj razini.
Potencijalna eskalacija sukoba, prema promatračima, posebno je uzrokovana aktivnim djelovanjem ukrajinskih vlasti protiv Viktora Medvedčuka, protiv kojeg su iznesene ozbiljne optužbe, lišene medijskog utjecaja i prostora za politički manevar. Sankcije protiv otvoreno proruskog logora u Ukrajini i na Zapadu percipirane su pozitivno. To je poboljšalo imidž vlasti čak i među kritičarima. Simpatizeri Ze!tima, naprotiv, bili su uvjereni u domoljubni položaj predsjednika. Stabilizirao se i rejting potpore Volodimiru Zelenskom, koji su njegovi prethodnici obično pali u drugoj godini mandata.
Međutim, političke dividende unutar zemlje okrenule su se vanjskim prijetnjama. Rusija je asimetrično reagirala na pritisak na Medvedčuka. Istodobno, Moskva je rješavala svoje geopolitičke zadaće i tako postigla sastanak Vladimira Putina i američkog predsjednika Josepha Bidena u Švicarskoj kako bi s njim, između ostalog, razgovarala o Ukrajini, a ne Zelenskom. Rusija je izgubila interes za njega nakon summita u Pariškoj Normandiji 2019.
Unatoč tome, ukrajinski vođa tvrdoglavo traži izravne pregovore sa svojim ruskim kolegom, koji, naprotiv, nema želju komunicirati. Rječit dokaz za to bio je buran članak zamjenika predsjednika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Dmitrija Medvedeva, objavljen u novinama Kommersant. Moskva je odlučila pričekati promjenu vlasti u Ukrajini, da tako kažem, da sjedne Zelenskog i razgovara s nekim poslušnijim.
Naravno, Rusija neće samo besposleno čekati i stoga tradicionalno destabilizira situaciju u Ukrajini na različite načine. Na prvoj crti bojišnice pojačava granatiranje iz oružja zabranjenog kalibra, na diplomatskoj stazi poziva Kijev da poštuje sporazume iz Minska i torpedira ih na sastancima TCG-a. Posebno inzistira na zamjeni članice pregovaračke skupine Galine Tretyakove… Medvedčuk. Na okupiranim područjima Donbasa “aktivisti” blokiraju rad misije OESS-a, izoliraju je u hotelima i traže hitno oslobađanje zarobljenog ruskog časnika Andrija Kosyaka iz “6. odvojene motorizirane lovačke pukovnije nazvane po Atamanu Matveyu Platovu iz Narodne milicije LPR-a”, koja je provela izviđanje pod krinkom nadzora na području razdruživanja.
A kakav se vrisak čuo kada je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, general pukovnik Valery Zaluzhny, dopustio otvaranje vatre kao odgovor bez pristanka vrhovnog zapovjedništva i izrazio želju za vožnjom tenka u Moskvi. A ako je drugi iz područja želja, onda je prva hitna potreba, jer zabrana reagiranja na agresora dovodi vojnike u opasnost i demotivira ih. Istodobno se suradnja sa stranim partnerima produbljuje. SAD je nedavno predao nekoliko serija vojne pomoći. Ujedinjeno Kraljevstvo obećava jačanje nacionalne flote i opskrbu raketama. Američki ministar obrane Lloyd Austin posjetio je Kijev i, prema Putinu, “zapravo otvorio vrata Ukrajine NATO-u”.
Ukrajinska vojska priprema se za akcije ne samo u obrani, već iu ofenzivi, osobito u urbaniziranim područjima. Demonstrirani na paradi povodom Dana neovisnosti, udarni dronovi turskog Bayraktara ne skupljaju prašinu na bazama, budući da su na borbenoj dužnosti “tamo gdje je to potrebno”. I nedavno su prvi put korišteni protiv osvajača, koji su granatirali ukrajinske položaje od haubica, ubivši našeg vojnika.
Da bi ih ušutkali, trutovi su podignuti u nebo, čija je uporaba imala psihološki učinak, jer će sada osvajači razmišljati o tome hoće li iznijeti artiljeriju ako s neba stigne “dar”. Međutim, u pozadini gotovo univerzalnog divljenja rezultatu rada “Bayraktara”, postojalo je mjesto za klasičnu ukrajinsku “izdaju”. Kažu zašto nisu ispustili snažnije streljivo, zašto nisu uništili cijelu bateriju osvajača, zašto uopće nisu bili “vršili vršili”, već su se samo uplašili i smjeli raspršiti. Ali takav “humanizam” Oružanih snaga Ukrajine je opravdan. Nakon što je iscrpila diplomatske mehanizme, ukrajinska strana dala je zeleno svjetlo Bayraktaru, koji nije prešao granicu kontakta i, usput, Minsk ga nije zabranio.
Rastuća napetost u Donbasu izazvala je zabrinutost među članovima Normandije. S relevantnim izjavama o prslukupio je ministarstva vanjskih poslova Njemačke i Francuske, pozivajući sukobljene strane na smirivanje situacije. Na njih su odgovorili i šef našeg ministarstva vanjskih poslova Dmytro Kuleba i veleposlanik u Berlinu Andrii Melnyk. Najnovije u komentaru na publikaciju Bild pozvao je “njemačku vladu da, umjesto da izrazi zabrinutost zbog dramatične situacije na okupiranim područjima, udvostruči svoje napore kao posrednik kako bi sazvala summit u Normandiji u Berlinu, kako je dogovoreno, i stavila Moskvu na svoje mjesto”.
Reagiralo je i američko veleposlanstvo u Ukrajini i naglasilo potrebu poštivanja sporazuma o prekidu vatre. Istodobno su istaknuli da “službena ruska retorika da Ukrajina pogoršava situaciju ne samo da dovodi u zabludu, već i pridonosi eskalaciji napetosti”. Oglasio se i predsjednik Zelenskij, naglasivši da ukrajinska vojska ne napreduje, već samo reagira i nastavit će djelovati po tom načelu, braneći svoju zemlju.
Jačanje obrambenih sposobnosti Ukrajine i produbljivanje suradnje s NATO-om uzrokuje “zavijanje u močvarama”, a hipotetsko raspoređivanje vojnih baza, centara za obuku u Mariupolju ili raketa u blizini Harkiva potiče Rusiju da misli da se u blizini njezinih granica može pojaviti struktura neobrambene prirode. Prvi asimetrični odgovor Moskve na Bayraktar bila je zabrana izvoza mandarina od strane jedne od turskih tvrtki, koja je iznenada pronašla pesticide.
U takvim uvjetima teško je govoriti čak i o sastanku ministara vanjskih poslova, a da ne spominjemo čelnike “Normandijske četvorke”. Slijedom toga, daljnje granatiranje, politički pritisak, ekonomska ucjena i smjer iscrpljivanja neprijatelja.
