Američka dobrotvorna zaklada “Zajedno za Ukrajinu” (Razom za Ukrajinu) pomaže Ukrajincima više od 8 godina: vojnim, interno raseljenim osobama, liječnicima. Od početka potpune invazije, broj donatora organizacije povećao se više od 30 puta. To su uglavnom Amerikanci koji imaju ukrajinske korijene, ali postoji mnogo ljudi koji žele pomoći bez ikakve veze s Ukrajinom.
razgovarali smo s predsjednicom Zaklade Dorom Khomiak i izvršnom direktoricom organizacije Evelinom Kurilets o posebnostima prikupljanja donacija u inozemstvu, motivaciji stranaca da pomognu Ukrajincima i kako se to promijenilo u radu fonda od 24. veljače.
Vaša organizacija je jedna od najvećih koja pomaže Ukrajincima tijekom rata. Možete li nam, molim vas, reći tko su svi ti ljudi? Tko pomaže, tko donira novac?
Dora Hrčak: Ljudi koji provode razne projekte i koji nam doniraju novac zapravo su sasvim obični ljudi iz cijelog svijeta, uglavnom iz Amerike, to su ljudi različitih zanimanja i podrijetla, različite dobi. Većina njih ima neku vrstu obiteljske veze s Ukrajinom.
Dora Khomiak zajedno sa svojim timom popularizira Ukrajinu u Americi i prikuplja milijune donacija
Do 24. veljače imali smo oko 4000 donatora. A od 24. veljače do danas ima više od 130.000 donatora. A to su različiti ljudi koji daju i 5 i milijun dolara. A ponekad ne samo da doniraju novac, već i sami organiziraju razne prikupljanje sredstava – koncerte, predavanja itd. Njihova motivacija je podržati Ukrajinu, oni razumiju da je ono što se ovdje događa nepravedno.
Evelina Kurilets: Ljudi s ukrajinskim korijenima još uvijek se identificiraju s Ukrajinom, imaju tu vezu, unatoč činjenici da su otišli živjeti u Ameriku mnogo godina ili čak generacija prije mnogo godina. Osjećaju unutarnju potrebu da se pridruže pobjedi, uspjehu Ukrajine. Moramo shvatiti da ljudi nisu zauvijek odlazili u inozemstvo: bili su židovski pogromi, ratovi i druge strašne stvari. Stoga su sada osjetili snažnu potrebu da se pridruže pobjedi.
Amerikanci zajedno s Ukrajincima rade u skladištima u kojima razvrstavaju humanitarnu pomoć
Dora Hrčak: Čak i oni Amerikanci koji uopće nemaju veze s Ukrajinom, vide da su ljudi živjeli mirno, mirno, a netko je iznenada došao i sve uništio. Ljudi vide hrabrost Ukrajinaca koji se bore za određene vrijednosti, za demokraciju, za priliku da snose odgovornost za svoje živote. Mnogi ljudi prvi put otkrivaju Ukrajinu. Stoga nam je važno da se ljudi zainteresiraju za Ukrajinu i shvate da postoji mnogo fantastičnih stvari koje treba naučiti od Ukrajinaca.
Na početku rata u Ukrajini došlo je do snažnog procvata volontiranja. A sada ukrajinski dobročinitelji kažu da postoji snažan pad, uključujući smanjenje iznosa donacija. Primjećujete li i ovaj trend?
Dora Hrčak: Imali smo puno prihoda u prvim tjednima, ali sada to nije tako. Ali nisam iznenađen što sada sve opada. Jer se ta razina ne može održavati i ne želim se pridržavati.
A zašto ne želiš?
Dora Hrčak: Zato što smo ljudi, a ovo je maraton i moramo biti zdravi, punopravni ljudi psihološki i fizički i imati izdržljivost. Moramo dugo djelovati.
Evelina Kurilets: Kad smo već kod Ukrajine, čini mi se da su ljudi, kada je počeo rat u punom opsegu, kada su gradovi bombardirani, bili paralizirani i nisu znali što učiniti. Shvatili su da imaju nekakav financijski jastuk i nekako mogu pomoći. Sada mnogi ljudi rade u volonterskim centrima, u skladištima i sadržajno pomažu. Osim toga, recesija je razumljiva jer se smanjuje iznos štednje koju obitelji imaju.
A ako govorimo u ime ljudi iz inozemstva, onda imamo zagovarački tim koji radi na stalnom razgovoru o interesima Ukrajine, o tome što je potrebno, da ovo nije rat između Ukrajine i Rusije, već rat između vrijednosti, načela, ideja o tome što bi društvo i država trebali biti.
Dora Hrčak: Ako ljudi prvi put otkriju svoju Ukrajinu, onda moraju čuti glasove izravno iz Ukrajine. Moraju emocionalno razumjeti što znači sjediti ovdje u prekrasnim okolnostima, piti čaj i znati da sirena sada može zagrmjeti – a onda može doći do kraja. Nekako, ljudima u Americi treba pokazati što se ovdje događa. I da ako Amerikanci ne shvate u potpunosti koje su njihove vrijednosti, Ukrajina im ih danas pokazuje.
I kako su se aktivnosti organizacije promijenile od početka potpune invazije? Koje ste iznose uspjeli privući i koje projekte provodite?
Evelina Kurilets: Razmjeri okupljanja do 24. veljače i sada su dva različita svijeta. Sada smo uspjeli prikupiti 57 milijuna dolara, od čega je 37 milijuna već potrošeno na taktičku, bolničku medicinu, komunikacije, bespilotne letjelice. Sada razumijemo da postoji ogroman psihološki teret kod ljudi, pa smo otvorili centre za psihološku podršku – ljudi mogu doći, susresti se s psihologom, razgovarati.
Evelina Kurilets zajedno s dijelom tima u skladištu u Lavovu
Provodimo projekt Toy Drive – to je podrška djeci koja su izgubila roditelje ili su njihovi roditelji teško ozlijeđeni tijekom rata. A u isto vrijeme, ne možemo reći da je to vrlo velika podrška. To su školski pribor, topla odjeća, obuća – odnosno minimalna kako se djeca ne bi osjećala napušteno.
Osim toga, nastavljamo s provedbom drugih projekata. Kad je počeo rat, organizirali smo izvoz djece iz SMA u inozemstvo – od toga smo počeli pomagati ljudima da odu u inozemstvo. Kad su ta djeca izvađena, počeli su slati drugu djecu, starije i bolesne ljude našim autobusima.
Što je s pomaganjem vojsci?
Evelina Kurilets: Jako volimo naše vojnike i to nisu samo riječi. Imamo projekt Veteranius., koja djeluje dugi niz godina i postavlja sebi glavni cilj – integraciju vojske u miran život. Razumijemo da je važno ne samo smiriti se ili pružiti savjet. Dajemo im novu profesiju, posebno IT. I to nije samo obuka s naprednim stručnjacima, mi ih onda zapošljavamo. Drugi projekt je zajednički projekt sa Zakladom Hawrylyshyn, plaćamo obuku veterana na sveučilištima u zemlji.
Dora stalno kaže da “Zajedno” koncentriraju u sebi razne projekte, ljude, a ja sam vrlo bliska ideji da “Zajedno” ima drugo lice – dajemo podršku jednoj osobi u pravo vrijeme, a onda osoba stvara druge potpore za sebe i tako se diže i može pomoći drugima.
Kako sada možemo konkretno pomoći vojsci? To je taktička medicina, komunikacije, oprema – i to stalno radimo.
Dora Hrčak: Dajemo vojne zalihe i znanje da spasimo živote. Ne možemo nositi oružje, to se radi na državnoj razini. Ali mi također pokušavamo pomoći ovdje uključivanjem našeg zagovaračkog tima. Kažemo, informiramo o potrebama Ukrajine u Washingtonu, razgovaramo s ljudima koji odlučuju koliko novca izdvojiti, za što ga izdvojiti. Objašnjavamo senatorima zašto je Ukrajina važna na njihovim biračkim mjestima. Svi naši donatori su birači i također surađujemo s njima kako bismo proširili vijest o važnosti suverene, prosperitetne Ukrajine. I tako jedan pomaže drugome.
Istodobno nastavljamo graditi i provoditi naše projekte. Našu organizaciju stvaraju ljudi koji su vrlo različiti, ali žele da Ukrajina postoji i vjeruju da ova zemlja ima puno dobrih stvari za ulaganje u svjetsku zajednicu.
Također znam da imate školu za upravljanje bespilotnim letjelicama.
Evelina Kurilets: Od ključne je važnosti da znamo da kada dron uđe u vojnu jedinicu, to neće naštetiti. Razumijemo da dronovi, poput automobila, mogu živjeti jedan dan ili mogu postojati šest mjeseci. To nas ne pogađa, ali možemo se pobrinuti da dron koji ćemo predati vojnoj jedinici ne našteti.
Stoga smo prvo počeli testirati ljude na sposobnost kontrole bespilotnih letjelica i shvatili da nažalost, ima dosta ljudi koji ni ne znaju osnove i ponudili su im obuku. Sada je pretvorena u dvije faze. Prvi je da smo snimili teorijski dio tečaja i operateri ga imaju priliku poslušati na edukativnoj platformi Prometej. Nakon toga provodimo praktičnu nastavu – operateri u malim grupama odlaze na posebna mjesta, dajemo veliki broj kvadkoptera, instruktori ih obučavaju.
Komunicirate s drugim dobrotvornim zakladamaondams: “Vrati se živ”, «Zaklada Prytula»? Postoji li takva suradnja između velikih fondova?
Evelina Kurilets: Razlikujemo se od “Zaklade Prytula” i “Vrati se živ”, prvo, u mjestu gdje se zbirka provodi. Oni su još uvijek više orijentirani prema Ukrajincima. Drugi je da s obzirom na to da nas zapravo stvara Američka zaklada, postoji niša koju smo zauzeli. Ne nosimo Bayraktare, ne donosimo oružje, termalne slike i tako dalje. Ali zauzeli smo još jedan potreban segment, uglavnom taktičku medicinu i komunikacije, i tako uklonili teret iz ukrajinskih velikih fondova.
Jedan od uputa tvrtke je promocija i zagovaranje ukrajinskih interesa u SAD-u
Manja su sredstva – “Zdorovy”, “Pacijenti Ukrajine”, “Zaklada Hawrylyshyn”, “BUR”, s kojima godinama imamo prijateljske odnose i suradnju, imamo zajedničku logistiku, skladišta.
Dora Hrčak: Već dugi niz godina usklađujemo se s drugim organizacijama na određenim projektima. I stvarno mi se sviđa na taj način. Ako zajedno možemo implementirati nešto cool – onda se okupimo i učinimo to. I to je učinkovitije. I ne kandidiramo se da budemo prvi, ali postoji takva konstruktivna konkurencija – to je neka zaklada koja je pokrenula cool prikupljanje sredstava za koje mislimo – zašto ne bismo uzeli njihovu ideju i učinili nešto takvo? I tako postoji razmjena ideja.
Kako vam mogu pomoći, kako se pridružiti iz Ukrajine?
Evelina Kurilets: Imamo puno posla s regijama – izdajemo bespovratna sredstva manjim organizacijama na terenu koje već kupuju komplete za hranu, kućne kemikalije ili nam na drugi način pomažu. Stoga, svatko tko se želi pridružiti regijama može nas jednostavno kontaktirati i pitati s kojim organizacijama radimo – tamo vam uvijek trebaju ruke. A ako imate psihološko obrazovanje, radili ste s djecom, možete provesti neke grupne satove ili majstorske tečajeve – javite nam se u centrima, to je također vrijedno.
Dora Hrčak: U New Jerseyu nam prilazi puno ljudi koji kažu da žele raditi u skladištu, nešto riješiti. Ali postoji određena količina posla i to neće biti dovoljno za sve, ali postoji mnogo drugih načina da pomognete: možete organizirati prikupljanje sredstava, možete podijeliti osobne priče – to također stvarno pomaže. Potrebno je da ljudi znaju da su Ukrajinci različiti i zbog toga su osobne priče sada vrlo važne.
Evelina Kurilets: Među volonterima koji nam se pridružuju postoje vrlo različiti ljudi: netko zna crtati, netko lijepo govori, netko fotografira. Imamo zamjenike regionalnog vijeća koji pakiraju kutije, nose aute. Nitko ne bi pomislio da će se tako različiti ljudi ujediniti na ovaj način.
A te male lokalne organizacije s kojima radite, provjeravate li ih nekako? Budući da povremeno imamo epizode kada određeni dobročinitelji zarađuju novac za pomoć, preprodaju humanitarca itd.
Evelina Kurilets: Što se tiče preprodaje, imamo gravuru naše opreme. Stoga se takve situacije ne pojavljuju. A što se tiče provjere, imamo cijeli sustav, tim za dodjelu bespovratnih sredstava koji prihvaća prijave u određenom obliku. Definiramo kriterije, provjeravamo organizacije koje primaju bespovratna sredstva od nas. Na primjer, to mora biti pravno registrirana osoba. Također smo shvatili da ne želimo raditi s novostvorenim organizacijama, jer su to rizici. Stoga mora postojati određena povijest djelovanja.
Dora Hrčak: I općenito, naš pristup od prvih dana je takav da testiramo ljude akcijama. Zajedno napravite jednu malu specifičnu stvar i onda vidite kako ide suradnja. I ne dajemo ogromne svote odjednom. Prvo, isprobavamo neku malu suradnju u testnom načinu rada, ako sve uspije, onda radimo dalje. I mislim da je ovaj pristup jedan od razloga zašto smo, kada je došlo do potpune invazije, mogli brzo reagirati. Jer imamo vlastitu mrežu ljudi i projekata.
Sve fotografije nevladine organizacije Razom za Ukrajinu
Materijal je nastao uz pomoć nevladine udruge “Lviv Media Forum” u okviru projekta “LCF Podrška mreži novinara”
